|
|
|
 | Ilija Šaula | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
Nasmiješena zora
Filip se zagledao u ostatak noći. Još po neka zvijezda na rubovima neba svjetlucala je pritajenim sjajem. Naslonjen na ogradu balkona, ozaren svježinom jutra, zarobljen mislima trudio se da ih rastjera dimom prve jutarnje cigarete. Iz ćoška ga je posmatrao usamljeni filadendron, gurnut i prepušten nemaru, zbunjen, naspram mnogobrojnih muškatli koje su ukrašavale balkon i uživale pažnju. Cigareta je dogorjevala. Iskre buđenja svud naokolo. Filip se usrdno zahvalio Bogu što je još jedan dan pred njim. Bacio je opušak u rosu. Nakašljao se i vratio u sobu. Skinuo je ogrtač i zavukao se u toplu postelju. Dona je spavala ili se samo pravila da spava. Imao je uobičajen način da je cimne iz sna. Dotako bi joj nogu hladnim stopalom, pomerila bi se i snenim glasom pokušavala da formira svoju prvu jutarnju rečenicu : −Daj šta ti je, smiri se, zar ne vidiš da spavam.Ne obazirući se na njeno reagovanje, zadirkivajući, želio je udobrovoljiti je da se razbudi i okrene prema njemu puštajući mu se u zagrljaj. To mu je najmiliji dio jutra, najljepši pozdrav i početak dana. Dona takođe voli taj način razbuđivanja. Želi svaki put da to bude kao prvi put. Mamila je na razne načine trunku više pažnje od Filipa i ako je znala da je bezrezervno voli i poštuje. Teško priznaje poraz bilo koje vrste, a još se teže upušta u izazov gdje nije sigurna da će izaći kao pobednik. Filip je čovjek od rizika, ali sviđa mu se Donina sigurnost i promišljenost. Radovali su se svijetlom dijelu dana uz cvrkut ljubavi i plimu požude. Razgovor bi ostavili za prvu kafu i vreme doručka. Ljubeći joj pospane oči, mazio je, grleći i milujući joj tijelo. I pored nagovještaja jutarnje čarolije, Dona se ipak lagano odupirala. Usne su ibjegavale da se spoje i onaj blagi ujed za donju usnu koji je nagovještavao da započeta ljubavna igra ide do kraja. Znao je Filip što znači to odupiranje. Očekivao je da će strast učiniti svoje, da će Dona popustiti i uzvratiti poljupcem. Nije vredelo. Morao je ustati, otići do kupatila da bi oprao zube zbog neprijatnog zadaha nikotina. Uvijek joj je to smetao kad bi bili u ljubavnom zagrljaju. Požurio je. Dona je znala, dok bi Filip otišao u kupatilo i ako bi se malo duže zadržao nego što je očekivala, ustati iz kreveta, pospremiti ga i otići u svoje kupatilo. To bi značilo da je ljubavni pozdrav danu bio odgođen za neko sljedeće jutro. Znao je da će pranje zuba potrajati. −Taj đavolji nikotin, ostaviću se cigareta. Sve češće je pomišljao Filip. Poslednjih nekoliko godina nisu putovali u druge zemlje na godišnji odmor. Posrećilo im se ove godine da uživaju u odmoru čitav mjesec juli, s nadom da ih opije čarolija ljeta. Vrijeme nije toliko prijatno i toplo, pogotovo jutra, još uvjek su orošena, puna svježine, a sunce kao da kasni sa izlaženjem, kao da prkosi da prigrije. Slobodni su od juče, ovo im je već drugo jutro da ne trebaju žuriti, ne čeka ih posao. Petak je. Odlučili su da se odmore prije odmora, da se spakuju i pripreme. U nedelju popodne lete uTunis. Filip je žurno prao zube razmišljajući o sreći. Osjećaji su se gomilali.. Osjećao se pomalo čudno i zbunjeno, potrudio se da sve to ode sa mlazom vode koji je nestajao u umivaoniku zajadno sa pjenom od paste za zube. Svjestan je da je oslobođen u ovom jutru svih radnih obaveza, telefonskih poziva, provjeravnja mejlova, nazivanja pojedinih kompanija i kolega da bi ugovorio radne termine. Sve je pomjereno u ladicu čekanja. Posao neće pobjeći, dočekaće ga, čim se vrati sa odmora. −Eh,izmućaću i listerinom, sad je dobro? Stavio je dlan preko usta, dahnuo, nije se osjećao miris cigarete. Dobro je, pomislio je i požurio da se pridruži Doni u toploj postelju. Prijatno je iznenađen njenim vedrim, raspoloženim izrazom lica. Izgledala mu je pomamno razgolićenih ramena i grudima nabreklim pod plahtom na kojoj su se isticale bradavice budne kao i Dona. Osmjeh joj je bio neobičan, nikad joj se usne na krajevima nisu povijale na gore prilikom smiješka već bi činile jednu vedru ravnu liniju, nesvjesno uljepšavajući njeno i onako lijepo lice. Osjećao je sreću kad je u njoj prepoznao želju i potrebu da jutros budu jedno. Pogledala je prema prozoru mameći prvu zraku Sunca pristižući iz nedogleda. Filip se nije mogao oteti utisku tog pomalo neobičnog jutra. Zbunjen. Pomislio je da ona želi da navuče tamne zavjese preko prozora i balkonskih vrata. Dona ga je zaustavila u toj namjeri. Njena želja ga je pozvala da je pored nje, a neizdrž ih je zavezao u zagrljaj. Sjedinili su se sa svjetlošću.. Iščezla im je navika da oči drže zatvorenim dok strast upravlja njima Tog jutra sve je bilo drugačije. Filipa je prožimala neobuzdana strast, izgledalo mu je da ne vidi ono što vidi, pomućen gledao je ljubav svud oko sebe u strasnom zagrljaju, u izobilju sreće, u plamenom zanosu razum se istopio. Njen svijet je izvirao iz suncem okupanih prostora, pretočen u polje zrelog žita. Bešumno se provlačila kroz zlatno klasje, osjećala vrelinu nabubrelog sjemenja nošenog snagom toplih vjetrova do kapije života Sagorjeli u plamenu ljubavi, podrhtavali su, osjećajući čarobnu nit i njeno uplitanje u njihove sudbine.Oslobođeni, prolazili su putem svjetla, prepušteni toplini tjela i snazi stvaranja. Njihovi uzdasi hvatali su iskre svjetlosti da bi ponovo ovladali prostorom i sviješću. Strast se vraćala na scenu kao glumci u želji da se poklone publici. Drugi čin u nagoveštaju. Vatrili su i prelijevali čelik kaleći ga u utrobi, stapajući ga u kalup na vrhovima želja. Odjednom, sve se zaustavilo, i zanijemilo od gašenja strasti.. Donositelj svjetlosti hrlio je u pristanište želja. Zagrljeni, stopljeni jedno u drugom, zavješteni, kao na krštenju, pred oltarom, pred najčistijom svetom vodom čistu dušu poleglisu u vrt ljubavi iz kojeg niču cvjetovi života. Vreli, zadihani, iznemogli i srećni. Orošeni poljubcima i osmjesima. Pogled im poleti kroz balkonska vrata u nasmiješenu zoru. Nešto zasvjetluca sa vanjske strane, kao da se zraka sunca poigrala sa kapljicom rose na staklu i bljesnu neobičnim sjajem. Trepnuše očima, a bijela svjetlost ispuni sobu!
|
