|
|
|
 | Ilija Šaula | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
RUPA
Nemoj nikad pitati za prošlost. Ona je već bila i to nam je vrlo dobro poznato. Ostale su samo one sitne nepoznanice, u koje nismo ni tada vjerovali, da bi sve bilo odlično. Ljudi se ponekad plaše živjeti pored nekoga samo zbog toga da ne bi bili priupitani za vlastitu prošlost. Naučio sam još davno, dok sam živio u svom rodnom selu na Kordunu, da takva pitanja nemaju mjesta. Zato, niti pitam niti volim da me pitaju. Ali, ako me neko upita, ne pravim dramu od toga. Pričam o svojoj prošlosti na zanimljiv način, bez straha, čak i ponosan na ljude i vrijeme koji su moju prošlost obilježili i uobličili zajedno sa mnom. Ne plašim se čak ni one istine koja nije bila lijepa, moja je, ne mogu je saprati sa sebe isto kao što ne mogu birati članove porodice ‒ tu su, moji su i ja sam njihov. Ne stidim se toga što sam, a ne brinem se za ono što nisam! Radoznalost može da uobrazi, posebno one do kojih se mora prokopati, da bi ih se oslobodilo. Ne kopajte rupe iz radoznalosti, nikad ne znate šta i ko se u njima krije. Propašćete kroz njih i naći se na nemilom mjestu! Ako ih kopate, kopajte sa valjanim razlogom! Ko drugome jamu kopa, treba biti plaćen za to! Ljudi se plaše prigovora jer prigovori otvaraju rupe, ali siguran sam da tamo gdje nema prigovora nije sve idealno, ili bar tako izgleda. Da bismo izbjegli prigovore i da bismo svaku priliku učinili realnom, razgovarajmo. Vjerujem da razgovorom možemo eliminisati sve nesporazume i zakrpiti rupe najfinijim materijalima, proizvedenim razumijevanjem, tolerancijom i uzajamnim poštovanjem,
|
