detalj slike: KRK Art dizajn

MOJIM ĐEDOVIMA

Đedove moje, puno sam volio,

mada ih nikad nijesam vidio!

Da ih upoznam, ne bi` prilike,

samo sam gled`o stare im slike,

život se, kod nas, s mukama prti,

rodih se posle njihove smrti!

Pripadam rodu takve sudbine,

što stalno strada i puno gine,

te mnogim` od nas dušmanin ne da,

da živog vidi svojega đeda!

I ja sam im`o, tu lošu sreću,

na grobu, đedu, da palim svijeću.

Puno ratova, užasa i strave,

đe mnogi ljudi ostaju bez glave,

te muških pleća, vrlo jemalo,

prirodni kraj, života čekalo.

I moj bi` usud i Božje htjenje,

od đeda da imam samo ordenje.

Prađeda oba, smakoše mi Turci,

skončaše živote u teškoj muci,

a đeda oba, ubiše Švabe,

te, same osta`še sa đecom babe,

što su ognjište sa zebnjom svile,

da nejač svoju, od zla bi krile.

I danas, pored staroga štapa,

vise medalje, puška i kapa,

na đeda spomen, suza mi krene,

al` ništa ne može utješit` mene,

jer ja bi`, više od svega volio,

da sam ga, bar` jednom živog vidio,

i makar jednom u krilu mu sjedio.

„Srećan je onaj narod, čija se istorija sa dosadom čita“.

Narodna poslovica

Majstorovina, 2005 ljeta Gospodnjeg

STARA KOLIJEVKA

Jutros, staru kolijevku, u podrumu nađoh,

gledao sam u nju dugo, pa tužan izađoh.

Nekada je, vrlo važnu ulogu imala,

a sada je gledam jadnu, na čega je spala.

E, bješe je svu potpuno, prekrila prašina,

đe pelene nekad bjehu, sad je paučina.

Nekad u njoj ljuljalo se, puno milih beba,

a sad evo dođe doba, da nikom ne treba.

U odličnom bješe stanju, stara kolijevka,

i ako joj ima više, od pola vijeka.

Još bi mogla ona biti, od fine koristi,

samo da se, sa nje malo, prašina očisti.

Izgledaše tužno ona, ni njoj jasno nije,

što potrebe za njom` nema, kao i ranije.

Pitajući kolijevka, u čudu se čudi:

„Što sad, tako malo djece, dobijaju ljudi?!

Mnogima je sad važnija, „dobra“ karijera,

pa govore da su za nju, djeca barijera.

A to samo izgovor je, koji oni kažu,

ne shvatajuć` da griješe i da sebe lažu.

„Pjesnici se ogriješe o narod, ako zaćute u času,

kada se od njih riječ čeka.“

Desanka Maksimović

Novi Sad, avgust 2015 ljeta Gospodnjeg

ČOVEK, MRAV I PČELA

Sklon je čovek da uništi,

i planetu celu,

a zašto se ne ugleda,

na mrava il` pčelu?!

Jesu mali, al` Bog njima,

višu pamet dade,

nikad ništa ne poruše,

nego uvek grade.

Ima ljudi kreativnih,

i to sporno nije,

al` je ipak više onih,

punih destrukcije.

Na Zemlji su mnoga zdanja,

ljudi sagradili,

al` na žalost neki drugi,

sve su porušili!

Zato neka čovjek vidi,

pčelicu il` mrava,

e tako se ispoljava,

kreativnost prava.

Pa idući kroz prirodu,

nek svi ljudi paze,

da slučajno nekog mrava,

il` pčelu ne zgaze!

„Sramota je za čovjeka, kad mu savjetuju da se ugleda na mrava,

ali je dva puta veća, ako taj savjet ne posluša“.

Iz Talmuda

Novi Sad, 2014 ljeta Gospodnjeg

O VLADARIMA

Vladar, koji naciju predvodi,

zamajac je i on sve pokreće,

i kad putem domaćinskim hodi,

biće svima boljitka i sreće.

Bez dobrog se vladara ne može,

jer sam narod, niz od nula čini,

al` kada se za vođom poslože,

narodna se snaga ujedini.

Vlast svakome udari u glavu,

počesto mu i razum pomuti,

e, kad takav predvodi državu,

to sigurno na dobro ne sluti.

Al` kad narod pravog vođu ima,

kad na čelo kolone mu stane,

tad niz nula vrijednost poprima,

pa se lakše od nevolja brane.

Vođa mora za primjer da bude,

i kosbaša što najbolje kosi,

uz njega se i drugi potrude,

što svoj zemlji napredak donosi!

„Više vrijedi vojska magaraca koju predvodi lav,

nego vojska lavova koju predvodi magarac.“

Napoleon

Novi Sad, avgust 2015 ljeta Gospodnjeg

PODELITE OVAJ TEKST NA: