|
|
|
 | Sava Guslov Marčeta | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
ODĆUTANA ČESTITKA 1.Poklanjam ti hiljadu stihovaZa novo ljeto moje, Jer ti ljeta više ne brojišOdćutaću ih za tebe i sebeU nultom času i prijeKada sekunde počinju da brojeKada na slikovnoj kutiji jave da stigla jeKada u ušima odjekne pucanjPetarde ili čepa i u grudima će da pucaAli ti to nećeš čutiNiti ćeš vidjeti kolonu crnih misliKoje iz moje glave bježe da se razum ne pomutiOsjećam da plima iz utrobe nosi Priče i stihove koji naviru Gdje su se ugnijezdili jadi svježiI buše uzdahe kao balone... 2.Ovo je dušo noć parovaU kojoj ja nisam samaPjesme su tuĆutaću ih baš onda kada bi tvoje usneTrebale da me ljubeGovorila bih glasno ali su mi u grluRiječi koje se guše u toni bobica tvojih narovaGovorila bih kada se muzika i pjesma začujuAl' srce bi stalo kad bi se prisjetilo i zapjevaloVečeras drugi plešu naše valcere i voleJa nebu ćutim Jesenjinove riječiKao ti meni nekada,A riječi bole... 3.I da ti ćutim, sama sam, tri puta samaNa stolu ničeg nema, a čemu?Čaše za vino na polici stojeI da ti još odćutim, milo mojeNakit i jelka su na tavanuNe jedem danas kolače, jer ni njih nemaA dobro znaš moju manuDa slatko volim, a ništa tako šećerno ne bi kao ti... 4.Sama sam, svi su otišli, bole odlasciI da nije priče koju ti ćutimI ja bih otišla bilo gdjeZato ti pišem, za tebe napisano ćutim,Ćutim sve svoje, tvoje stihove:,,Upravo te prisvajam od sna,Vadim tvoj lik iz razbijenog ogledala,Bole me tvoji koraci koji ne prilazeOči koje ne vide i glas koji ne drhti,Za sebe sam tražila gram sreće u MičigenuNe nađoh, ni gramaZato rijetko odlazim tamo gdje se ponekad zaplačeI ako nad kandilom srce mi zatrepti bolom...Strah me je, strah me je noću mjesečine,Jer ne znam koliko ima koraka do svitanjaNe, ne idem nigdje niti me ko čeka,Spajam Nebo i Pakao dok me bol i radost komadajuZa samo još jedan dan sa tobom, jedan tren...Pletuć' ti ljuljačku za snove od četrdeset osam sunaca,Ne primjetih kada prođoše četiri godišnja doba,Nikoga više ništa ne pitam, Pitanja nestadoše u molitvi za novi početak, Svevišnji ne stvara što je jednom stvorio, znam... 5.I sada ti pišem na papirićima u boji dok srce patiTi znaš da je rana na srcu crvenaUmjesto med na ranu da stavim čemer mi u grlu stoji...Eh da može tvoj glas bar riječi da mi vrati ,,željo moja okamenjena'', da se javi, da si na javiI da još uvijek na maslačak zamirišeš...Šta da radim na ovoj ozebloj mjesečini, Sa brdom emocija koje, kao ti, na maslačak mirišu...Trudim se tvojim pogledom da gledamTvojim dahom da dišem, noću dok sanjam da me ušukavaš...Neću da zaspim, jer mi niko u snove ne dolaziSvi zaspu prije mene,Zato mi neman od noći sve lijepo progutaI skrije u njedra, jer zna, dobro zna,Da sam tvoja okamenjena želja i tvoj nedosanjan san...Došla bih ti, ali sam negdje izgubila korakeKoračajući kroz noć sama...Gladna tvoje ljubavi čekaću april da procvjeta,Znam, plakaće proljetne kišeDok u snu budem pila vodu sa usana Cvijeta koji više ne cvjeta... 6.Sanjam samo jedan podnošljiv dan, a ćutimOdćutaću svaki stih, čak i onaj o ParizuGradu ljubavi, o Ardenima na platnu Na kome slika samo voljena žena,Znajući da ću sama čekati Božić kao onaj devedeset pete...Ti dobro znaš, ali ne reci nikom, ni AnđeluJer naša je tajna, naš život, snovi, vrijeme i ljubav...Oh, kada bi Bog htio sve vratiti na početak,Da razorim samoću, da joj pucam u srce Vrelom strijelom da oživim tebe,Da ne ćutim sama da popijem vino sa usana...Hladno mi je, četrdeset osam sunaca ugaslo,A ja obukla crvenu haljinu od puplinaU džepu suvi listak jagode, Plašim se da i on ne ode...Čekaj me...Doći ću sama, sama bez očajaDa zajedno brojimo svjetlosne godine...Čestitku za tebe sam odćutala... Srećna mi Nova godina! 30.12.2019.godine u 21 čas
|
