detalj slike: KRK Art dizajn

SRBIJO  CARICE

Srbijo majko, ne kleči nikom

podigni glavu, raširi krila.

Ne mogu lažnom krnjit´ te slikom

evropska zemlja uvijek si bila.

Dvorile te sluškinje i sluge

iz pehara rujno vino pila, 

carevala kroz godine duge,

carica si na Balkanu bila.

Nikom nisi  zamutila vodu,

niti kome međe preorala,

s punom sofrom svakog dočekala

vječno krv si lila za slobodu.

Tvoja hrabrost bješe ponos svijeta

opjevana zvoni kroz vjekove,

čuvaju je gusle Filipove

sad Evropi postala si meta.

Kolijevka ti sveta Metohija

Kosovo ti srce u grudima,

krv kroz vene crveni Božuri

stani Evropo, kuda ti se žuri!

Ne znamo se biču povijati,

niti igrat uz tuđu muziku,

nemoj svijetu slati lažnu sliku

već Evropo u Srbiju svrati.

Za trpezom da ste gosti naši

kad slavimo i kad svadbujemo,

na krštenju kada kumujemo

da vas prate mladi tamburaši.

Da vidite naše običaje

kako braća himnu Savi poju,

za Kosovo svetu zemlju svoju

manastire što do neba sjaje.

O, Srbijo moja napaćena!

O, rumena jabuko sa grane!

Nemoj majko nikom na koljena

sveta zemljo, Ti nisi od lane.

ZASTANI   STRANČE

Zastani, stranče – oslušni malo!

Krajinom mojom  kad kročiš nogom,

vidjećeš krv pred vučijim logom

gdje se ubialo, mučilo, klalo.

Polako hodaj – oslušni škripu!

To nisu grane bora ni jele,

to kosti moga Roda su, sele

što nije mog´o umaći  krvniku.

Pogledaj nebo – to kiša nije!

Oblake sive, anđele male

nevine žrtve što tu su pale.

To Kozara  za djecom suze lije.

Ovdje je dželat u sitne sate

staro i mlado i sve što diše,

naroda jednog da nema više

kamom i maljem pobio, brate.

I pričaj, pričaj širom planete.

Silniku reci – pa nek se ljuti.

O ovom niko  ne smije da ćuti

kako su u majci ubiali d´jete.

PODVIKNI, STEVANE

Smišljene laži u ove dane

survale se na nas ko lišće breza,

pa tkaju ćilim od mrzoveza.

Podvikni sa Čegra, Stevane!

Nepravda sikće, tmurne zore sviću

da dan nam nikad ne svane bijeli,

i Drina zauvijek braću da dijeli.

Zagrmi sa Čegra, Sinđeliću!

Resavom kada sjeverac duva.

Lobanje s Kule sjaje  ko svici

vječiti svjedok Čegarskoj bici.

To Stevan Čegar kroz vijekove čuva.

Srbija opet nedužna gine

na Carskom drumu nezvani svati,

na čelo stani, slobodu vrati

opet nam trebaš, vaskrsni, sine!

Ne daj da loza Rodu se zatre!

Upali fitilj na barutanu!

Nek srećni dani ponovo svanu.

Razgori, Vojvodo, Čegarske vatre!  

PODELITE OVAJ TEKST NA: