Senada Đešević - Djeci stvaram uslove za rad i samostalno istraživanje

Potrebno je prilagoditi materijale interesima učenika (knjige, priče…), stvoriti čitalačku kulturu, podsticati čitanje kao redovnu naviku, dizajnirati čitalački kutak u učionici ili kod kuće, organizovati diskusije, koristiti digitalne resurse, postaviti ciljeve i nagrade, razgovarati o važnosti i prednosti čitanja.

 

Senada Đešević je odavno prepoznata kao nastavnica čiji je rad sa učenicima kako u učionici, tako i van učionice, primjećen ne samo u državi, već i u regionu.U okviru literarne sekcije, njeni učenici su ostvarili zavidne rezultate, kako na školskim, opštinskim, državnim tako i na međunarodnim literarnim konkursima, kotirajući u samom vrhu.

BIOGRAFIJA 

проф. Сенада Ђешевић

Intervju je uradila novinarka Svetlana Peruničić za septembarski broj magazina Gracija (broj 216), 2023. godine.

Fotografkinja Liridona-Dona Ciriković.

Odavno ste crnogorskoj javnosti, a i šire, poznati kao vrstan pedagog, omiljena nastavnica koja sa svojim učenicima gradi drugačiji odnos, učite ih ne samo maternjem jeziku, već i humanizmu, empatiji, nastojite da iz srednje škole izađu sa zrelijim pogledima na život. Odakle Vam tolika snaga i želja da ih učite svemu najboljem što čovjek treba da posjeduje?

Nastavnici su ključni akteri u obrazovanju i često imaju duboko ukorenjenu želju da osposobe učenike za uspjeh u životu. Snaga i želja da stvorim od učenika čovjeka proizlazi iz uvjerenja o važnosti obrazovanja za društvo. Motivisana željom da vidim napredak svojih učenika pomažem im da postanu samostalni, odgovorni i obrazovani građani. Inspirišem ih, prenosim znanje i vještine, razvijam kritičko razmišljanje i usađujem visokomoralne vrijednosti kako bi ih osposobila da doprinose društvu. Posvećenošću otkrivam njihova interesovanja, entuzijazam, uspostavljam duboke veze, pratim njihov napredak. Rad na profesionalnom usavršavaju i praćenju najnovijih pedagoških metoda, rad u timskom okruženju, podrška kolega i školskog sistema dodatno me podstiču da ih osposobljavam  za život.

Kojim principima se vodite u svom radu?

U svojoj profesionalnoj praksi, nastavnik se vodi određenim principima i pedagoškim vrijednostima. Osnovni princip kojim se rukovodim je prilagođavanje nastave potrebama i sposobnostima svakog učenika. Na taj način pružam podršku svim učenicima, bez obzira na njihove razlike. Podstičem ih da aktivno učestvuju i istražuju gradivo, strukturiram nastavu tako što će biti jasna i dobro planirana, vršim evaluaciju gdje će se redovno procjenjivati napredak učenika i pružiti povratna informacija za unapređenje, razmišljaju analitički, poštujem profesionalne standarde i etičke kodekse. Pridržavanjem ovih principa stvaram pozitivno okruženje za učenje i podržavam obrazovni i emocionalni razvoj učenika.

Vlasnica ste titule Ambasadora najboljih nastavnika u regionu. Vaš rad sa učenicima, kako u učionici, tako i van nje, prepoznat je i u svijetu, pa ste u Indiji, kao jedna od dobitnica, primili nagradu Global Teacher Awards za najboljeg nastavnika svijeta. Između ostalog, dobitnica ste nagrade Fonda za kvalitet, koju dodjeljuje Ministarstvo prosvjete Crne Gore, 2018, 2019. i 2020. godine, Titule najbolji nastavnik bivše Jugoslavije, 2019. godine... Koliko Vam takve vrste priznanja znače?

 Nikada u svojoj karijeri nijesam radila da bih dobila nagradu. Svakako da priznanja u obrazovanju imaju značajnu ulogu i mnogo uticaja, ali nijesu presudna. Moje najveće nagrade su uspjesi i nagrade učenika. Nastavniku priznanja poboljšavaju ugled, uvećavaju prestiž u obrazovnim institucijama, privlače talentovane učenike i nastavnike, omogućavaju saradnju s kolegama i institucijama širom svijeta, omogućavaju  razmjenu znanja, što  doprinosi unapređenju obrazovnog sistema. Ujedno, potvrđuju izuzetnu posvećenost nastavnika i izvanredne doprinose obrazovanju.

Šta biste izdvojili kao najvažniju stvar zbog koje ste dobili veliki broj nagrada i priznanja?

Ključnu ulogu u osvajanju nagrada nastavnika imaju posvećenost nastavi i učenicima, predanost svom poslu, kontinuirano obavljanje svog nastavnog zadatka, ljubav prema obrazovanju, inovativnom učenju, sposobnost prenošenja znanja, inspiracija i podrška učenicima u njihovom obrazovnom razvoju, prepoznavanju njihovih postignuća, dobar odnos s učenicima, pozitivan uticaj na njihovu edukaciju, kontstantno učenje i usavršavanje kako bi se održao relevantnim i prilagodio promjenama u obrazovnom sektoru. Takođe, važan je doprinos školskoj zajednici, učešće u inovativnim projektima kao i ostvarivanje pozitivnog uticaja na učenike izvan učionice.

Vrlo ste aktivni i u humanitarnom radu koji često organizujete sa svojim učenicima, a tu su i volonterske akcije, učešće u nacionalnim i međunarodnim projektma vezanim za obrazovanje, nagrade učenika na raznim konkursima...

Nažalost, živimo u doba kada je vlastiti interes postao glavni prioritet, a novac pokretač svega. Osnivanjem kluba filantropa „Solidarnost je naša vrlina" 2016.  postavila sam sadržajne ciljeve kao što su: empatija, čovjekoljublje i humanost. Ove ciljeve učenici dostižu volontiranjem, pokazujući spremnost da dobrovoljnim radom, radom bez prisile i nadoknade poštuju ljude i osnažuju potencijale, pomažu drugima u nevolji, solidarišu se i saosjećaju s njima, iskazuju da nas različitosti spajaju, bez obzira na porijeklo, pol, vjersku i nacionalnu pripadnost, jezik.

Uporedo sam radila projekte, uređivala učenicima zbirke, organizovala promocije. Posebno bih istakla objavljivanje zbirki pjesama “Između redova” učenice Tee Selimaj i “Otvorena vrata” učenika Ivana Mitrovića. Takav način rada je uslovio dosta nagrada na međunarodnim, državnim i opštinskim takmičenjima.

Kako izgleda jedan Vaš čas i po čemu se razlikuje od tradicionalnog načina rada? Zbog čega se učenici raduju času crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti?

Radi naprednog razvoja najčešće imam potrebu da djeci stvorim uslove za samostalan rad i istraživanje, potrebu za timskim radom i radom u grupi gdje širimo toleranciju i međusobno uvažavanje, potrebu za izazovima u kojima su porodica, školska sredina i lokalna zajednica neminovne za saradnju.

Osavremenjivanjem časa uspješno realizujem nastavni proces, naročito upotrebom moderne tehnologije kao što su računari, internet, interaktivne aplikacije i onlajn platforme za učenje (Microsoft Teams, Google Classroom, ZOOM…), putem kojih vršimo prezentacije, kvizove... Korišćenjem tradicionalnih metoda tradicionalni časovi se obično zasnivaju radom u učionici i materijalima poput knjiga i papira naglašavajući interakciju licem u lice, prate određeni raspored kojim omogućavaju direktnu interakciju između nastavnika i učenika, dok se savremeni časovi mogu održavati bilo gdje uz pristup interneta, zahtijevaju virtualnu interakciju, putem e-pošte, video konferencija ili foruma.

Nastava u kojoj učenik osjeća pritisak, u kojoj ima mnogo obaveza, u kojoj se često prekida i ometa rad učenika povećava stres, postaje demotivišuća. Stvaranjem sredine koja će biti podsticajna, primjenjivanjem raznolikosti metoda, tehnika, najraznovrsnijih nastavnih materijala, utvrđivanjem i provjerom znanja, učenici neće biti diskriminisani, sarađivaće, uvažavaće se i istrajavaće na jačanju svog samopouzdanja i samopoštovanja

U prostorijama škole ste, zajedno sa učenicima, osnovali etno muzej. Koliko ima eksponata i ko ih je darivao?

U okviru projekta “Sačuvajmo od zaborava", a u cilju očuvanja narodnih rukotvorina i ručnih radova, u prostorijama škole 2009. sa učenicima sam osnovala etno- muzej, u kojem je izloženo preko 800 eksponata starih i do 130 godina. Na svakom eksponatu stoji naziv, njegova svrha, ime i prezime donatora. Iz svoje lične kolekcije, u znak podrške našem radu, mnogi građani su svojevoljno donirali jako vrijedne i stare eksponate, za koje su bili emotivno vezani. Među njima je bio moj otac Etem Markišić, donirajući vrijedan eksponat, star preko 125 godina, a koji mu je bio jedina uspomena od svog oca.

Cilj osnivanja muzeja je očuvanje rukotvorina i stare ručne radinosti koja, nažalost, lagano odumire, a koja je nekad bila obilježje svake kuće.

Koliko je u eri interneta i mobilnih telefona teško motivisati djecu da čitaju?

Iako čitanje predstavlja dragocjenu aktivnost, primjećujem da ova navika nestaje u posljednje vrijeme. Jedan od glavnih uzroka ovog negativnog trenda je razvoj tehnologije. Da bi se povećala čitalačka pismenost, najveću ulogu imaju roditelji koji olako prepuštaju svoju djecu lakom i brzom pristupu informacijama. Iz tih razloga učenici nemaju strpljenja da sjednu i da pročitaju obimna književna djela. Sve više pribjegavaju skraćenim i prepričanim verzijama. Međutim, knjigoljupce koji gaje ljubav prema lijepoj riječi, tehnologija nije mogla da omete. Potrebno je prilagoditi materijale interesima učenika (knjige, priče…), stvoriti čitalačku kulturu, podsticati čitanje kao redovnu naviku, dizajnirati čitalački kutak u učionici ili kod kuće, organizovati diskusije, koristiti digitalne resurse, postaviti ciljeve i nagrade, razgovarati o važnosti i prednosti čitanja.

 9. Pored svega, bavite se i pisanjem, a Vašu priču "Setra" žiri Sindikata prosvjete Crne Gore ocijenio je najboljom ocjenom i osvojila je prvo mjesto na konkursu za kratku priču. Šta ćemo sljedeće čitati iz Vašeg pera?

Pišući želim da opišem običaje, tradiciju, jezik, našu ženu koja je bila isključena iz gotovo svih segmenata društva, okovana patrijarhalnim okovima i stegama, odbačena i unižena. Sljedeće što ćete imati priliku da pročitate je priča “Majka”, inspirisana događajem iz života moje majke Hasnije Markišić.

Režirali ste 18 pozorišnih predstava. Otkud interesovanje za taj vid umjetnosti?

Cilj režiranja predstava je edukovanje učenika o različitim aspektima umjetnosti, kao što su: gluma, scenografija, svjetlo, zvuk i kostimografija. Time sam im omogućila da se izraze kroz umjetnost i da se suoče s izazovima izvođenja pred publikom. Kroz angažovanje u pozorištu, učenici razvijaju kreativnost, samopouzdanje i emocionalnu inteligenciju. Crpeći teme i motive iz književnih djela, podstakla sam ih da bolje pamte sadržaj djela i razvijanje dubljeg razumijevanja dramskih djela.

Osim rada na predstavama, snimili smo amaterski igrani film “Mi djeca sa stanice Zoo” (u trajanju od 90 minuta) koji se bavi problematikom narkomanije, raspadom porodice, kao i socio-ekonomskim temama sedamdesetih godina dvadesetog vijeka u Berlinu.

Poruka koju smo poslali je poziv da svi učestvujemo u sprečavanju prodaje i korišćenja opijata, da obavještavamo i informišemo državne organe, podržavamo i provodimo preventivnu praksu, ukazujemo na važnost obrazovanja, savjetujemo, edukujemo, upozoravamo, mijenjamo svijest…

Film je imao 11 projekcija, od toga 6 humanitarnog karaktera.

Prije 14 godina pokrenuli ste izuzetno zahtjevan projekat „Sačuvajmo od zaborava“. Šta Vas je motivisalo da krenete u istraživačku misiju i kako je završena?

Poznato je da naša usmena književnost odumire pred procesom urbanizacije, migracije stanovništva u inostranstvo i povećanog procenta opismenjavanja stanovništva. Stoga sam animirala učenike da bilježe od svojih starijih ukućana, komšija i sugrađana narodne umotvorine, preneseći ih onako kako su ih čuli. Uspjela sam da kod učenika razvijem svijest o vrijednosti i ljepoti narodnih umotvorina, putem kojih smo sačuvali izvorni govor ljudi sa ovih prostora i građu koja će poslužiti istraživačima iz različitih  oblasti – od etnologije do istorije književnosti. Kruna tog rada je objavljivanje zbirke “Plavsko-gusinjske usmene lirske pjesme” u izdanju Fakulteta za crnogorski jezik na Cetinju, 2019., u kojoj jezik nije prilagođavan standardnojezičkoj normi.

Tada ste okupili veliki broj saradnika, roditelje, komšije, rodbinu... Zanimljivo je da ste se odlučili da u projekat uključite i svoje učenike. Zašto?

Uključivanje učenika u rad na prikupljanju umotvorina ima mnogo značaja i prednosti. Prikupljanje umotvorina omogućava očuvanje kulturnog nasljeđa, tradicije, običaja i rukotvorina koje su važne za određenu kulturu ili zajednicu. Aktivnim učešćem, učenici su u ovom procesu razvili dublje razumijevanje i poštovanje svoje, a i tuđe kulturne baštine. Pored toga, pruža im priliku da se edukuju tako što će, na polju obrazovanja, proširivati znanje o istoriji, značaju i tehnikama vezanim za prikupljene umotvorina. To značajno doprinosi podizanju svijesti o kulturnoj baštini, njenoj važnosti i koristi za njihov lični i kulturni razvoj. Vrlo važno je istaknuti da kroz takav oblik rada učenici mogu razviti kreativnost i dublju povezanost s lokalnom zajednicom. Ovo može doprinijeti osjećaju pripadnosti i odgovornosti prema očuvanju kulturnog identiteta. Takođe može podstaknuti i razumijevanje drugih kultura i tradicija, jer će tada imati priliku da upoređuju umotvorine iz različitih djelova svijeta, što znatno pomaže razbijanju predrasuda i njegovanje tolerancije.

Radom na prikupljanju umotvorina ostavili smo značajno i bogato svjedočanstvo o vremenu, događajima i ljudima. Sakupljena građa im je omogućila da upoznaju i zavole jezik, život i običaje svojih predaka.

Koliko je plavsko-gusinjski kraj “zahvalan” za jedan takav pozamašan projekat, odnosno koliko je veliko to jezičko bogatstvo?

Jezičko bogatstvo igra ključnu ulogu u radu na prikupljanju umotvorina. Što je veće jezičko, to će osoba koja prikuplja umotvorine bolje razumjeti i interpretirati njihovu dubinu, značenje i emotivnu suštinu. One obiluju različitim rječnikom i izrazima specifičnim za određenu kulturu ili regiju. Otkrivajući njihovu vrijednost i snagu, uočićemo govor ljudi jednog podneblja. Razumijevanje tog bogatstva omogućava dublje uranjanje u narodnu kulturu i tradiciju i bolje čuvanje i prenošenje ovih djela budućim generacijama.

Naša lokalna zajednica je naš rad nagradila prepoznavanjem, zahvalnošću, podrškom i poštovanjem.

14. Koliko je u modernim vremenima, posebno u eri interneta, uspio da se očuva izvorni govor?

Uticaj globalnih medija i komunikacije na internetu često dovodi do miješanja jezika i promjena u izgovoru i rječniku. Očuvanje izvornog govora može zavisiti od različitih faktora, uključujući obrazovne programe, medije na lokalnom jeziku, književnost i kulturne organizacije, aktiviste za jezik koji sarađuju kako bi promovisali i očuvali izvorni jezik. Izvorni jezik igra ključnu ulogu u definisanju identiteta pojedinca i njegovu povezanost s kulturnim nasljeđem. Očuvanje jezika pomaže očuvanju kulturnog identiteta. Kroz jezik se prenose tradicija, vrijednosti i običaji. Govoriti i razumjeti svoj izvorni jezik može povećati samopouzdanje i osjećaj pripadnosti. Očuvanje izvornog jezika ima duboko ukorijenjen uticaj na pojedince i društva, doprinoseći kulturnom pluralizmu i raznolikosti. Zbog toga je važno podržavati i njegovati očuvanje jezičkog bogatstva u svim njegovim oblicima.

Ranije ste izjavili da je najvažnije izbjegavati klišee i predrasude. Šta ste pod tim mislili?

Radom u učionici i u svakodnevnom životu suočavala sam se s predrasudama i stereotipa, borila se vaspitanjem i obrazovanjem što mi je pomoglo u stvaranju inkluzivnog društva i promovisanju poštovanja prema svim ljudima, bez obzira na njihovu različitost.

Rušeći predrasude stvorila sam otvorenu komunikaciju i edukaciju o različitostima i promovisanju tolerancije, saradnički, ravnopravni i kvalitetan odnos, da nauče da donose velike i važne odluke u životu samostalno, da rješavaju probleme, da steknu osjećaj vlastite vrijednosti, samopouzdanja i samopoštovanja, oslobodila tabua, treme i nesigurnosti od životne pozornice.

Da li ste neke učenike motivisali da krenu Vašim stopama i jednog dana Vas, možda, naslijede?

Motivisanje učenika da slijede stope jednog nastavnika može biti inspirativno i korisno za njihov profesionalni razvoj. Izazivajući interesovanje prema svojem predmetu i profesiji, dijeljenjem iskustava, pomažući im da razvijaju svoje vještine i znanje, podstičem ih na dalji razvoj, na postavljanje izazova kroz projekte, predavanja, radionice, tribine, na primjenu svojih znanja i vještina u stvarnom svijetu. Pružanjem podrške njihovim ciljevima, njihovim ambicijama, promovisanju uspjeha učenika, stvaranjem zajednice učenika koja će im pružiti podršku i mrežu za razmjenu iskustava, omogućavanje resursa koji će im pomoći u njihovom razvoju, kao što su knjige, onlajn kursevi dodatni im je motiv i inspiracija da krenu stopama svojeg nastavnika.

Супруга и мајка Сенада Ђешевић, са супругом и синовима - Извор из ког Сенада црпи снагу и волљу за живот

GALERIJA

PODELITE OVAJ TEKST NA: