detalj slike: Pixabay

MUDROST

Znaš kako sam osjetio da mi mudrost najlakše nadire u misli? Dok radim, krojim život, usmjeravam rijeku, misli automatski obaraju zid visokog mišljenja o samom sebi i prodiru u vakuum gdje se kriju mudrosti. Uzimam ih i prenosim na bulevar razuma, gradim sa njima palatu svijesti, a zid visokog mišljenja biva porušen.

Prije neko veče pisao sam o mudrosti. Ne znam šta je to tačno mudrost. Da li je to znanje ili više znanja koja se vežu, pa ono najbolje odabereš za mudrost? Možda je mudrost glupost koja se želi prikazati kao znanje? Šta je u stvari znanje? Eto, ni to ne znam! Koliko čovjek treba znati? Malo ili nimalo? Nemoguće je mnogo znati. Poludio bih!

Za mene je znanje sjećanje. Sve što saznam dođe mi kao da sam se sjetio. Da li je to možda mudrost?

Mudrost je kao jestivi plod na drvetu. Sve je manje berača, svi misle da se ti plodovi kupuju u prodavnici. Ne, to nije mudrost. Mudrost se bere.

Ako čovjek uspješno vlada svojim znanjem, da li mu je uopšte potrebno da bude mudar ili, pak, ako nije mudar, da li bi onda mogao uspješno da vlada svojim znanjem? Šta je sa onima koji uspješno vladaju svojim znanjem, a nisu mudri? Ako je definicija mudrosti neuhvatljiva, da li onda mudrost uopšte postoji?

Kažu da je oprez majka mudrosti. Ljudima koji to znaju svejedno se dogodi da pogriješe. To je zbog straha. Kad ne bi bilo tog straha u čovjeku, da li bi oprez uopšte postojao i gdje bi izvirala mudrost? I strah i oprez su tu samo zbog budućnosti, pa je samim tim i mudrost ispred nas. Dakle, ako misliš unaprijed, sanjaš o mudrosti!

Mnogi ljudi prestanu da izgrađuju čovjeka u sebi, misleći da su već dosta uradili i da znaju dovoljno. Ali, to se radi čitavog života i ako sami investiramo u sebe i Bog će dodati svoj dio.

Stari mudraci su me učili da za neke uslovljene vrijednosti ne vrijedi trošiti snagu i znanje da bismo ih se oslobodili, već da ih treba pustiti da se same uruše. Biće da je proces duži i prirodan, ali je znatno uspješniji i sa manje žrtava.

Kažu da su misli energija koja kreira smisao života.

Ubija ono što je već osuđeno da umre i ne misli na nova rađanja, a oživljava polje svijesti gdje obitavaju čežnja, nada i ljubav.

Ponekad se ne isplati upornost jednog čovjeka, ma koliko ona bila dobronamjerna. Da bi se nešto stvorilo, neke se vrijednosti moraju najprije istopiti. Meni je moj otac govorio: „Sine, da bi dobio, moraš najprije dati!“

Put kroz istoriju čovječanstva je beskonačan, ne postoje oni koji su u stanju da se vrate prapočetku. Ako se dogodi početak, biće nov!

Pametan čovjek traži grešku u sebi, a mudar priznaje grešku drugom.

Ima ljudi koji ne žele da se mnogo čuju, već samo teže da budu shvaćeni. Teško je danas nekog razumjeti, i to najviše stoga što mu se ne dozvoljava da se izrazi do kraja.

Tih mudrih mi je žao. Ako su i ostavili poneku semenku iza sebe, to je vrlo rijetko posijano, a još rjeđe izniklo.

Karakter onoga ko pita najbolje se ogleda u načinu prihvatanja odgovora.

Svi mi, obične iskrice, nismo ni blizu moći snažne božanske svjetlosti.

Džaba nam sreća ako je nemamo sa kim podijeliti. „Sebičnost je kurva znanja, nema sreće bez davanja.“

Zašto tugujemo? Vjerovatno zato što tuga traje duže od radosti.

Zašto čovjek da se raduje kad zna da to kratko, vrlo kratko traje?

Radost je za one koji ne znaju šta je trpeljivost. Prirodno nam je da se radujemo i spremni smo da svakodnevno pronalazimo te iskrice svud oko sebe i u sebi. Ponekad skromnost zaspi u meni pa bih da budem večno radostan i ne vidim koliko sam mali, manji i od najmanje radosti.

Radujmo se životu u zdravlju i veselju! Volimo život, volimo sebe! Neka Nove godine i ostali praznici ne budu samo prolazna svjetkovina. Slavimo život u svakom momentu! Pokažimo energijom čestitanja da je stvarno tako, iskreno, lijepo, čisto, a ne da čestitke ostanu samo puste riječi. Očistimo zlo iz sebe, pa će čovječanstvo biti stvarna božja promisao i djelo. Prenòsimo iskrene čestitke i želje kako na one koji su nam bliski i dragi, tako i na one koje još ne poznajemo! Hránimo se ljubavlju, pustimo svjetlost u sebe, svijétlimo svakom živom biću na našoj planeti, budimo ljudi, vòlimo se!

Nikad nije kasno spoznati prave vrijednosti. Ima jedna stvar vrlo djelotvorna, a to je vjera. Ako čovjek nema vjeru i samopouzdanje, džaba mu je bilo šta preduzimati. Ako kažem vjera, ne znači da sam mislio na religiju.

U vatri se gasi ljubav i rađaju novi životi. Da bi gorio, čovjek mora prvo u duši da plane 

PODELITE OVAJ TEKST NA: