detalj slike: KRK Art dizajn

Djevojci iz moga kraja

Volio bih da ti napišem pismo,

ne neko obično pismo,

pokušavam da izmislim slova

koja bi samo ti prepoznala.

Znam da u tebi živi proljeće,

dugo, možda predugo,

sa već iskonskom željom

da se razlije u ljeto.

Volio bih da ti napišem pismo

koje sam pisao u snu,

ali sam mu zaboravio sadržaj.

Sad, kad želim da se sjetim

ne vidim slova,

samo slika tvoga lika.

Volio bih da ti napišem pismo

u kojem bih ti želio opisati

kako sam se osjećao

pre neki dan kad sam pomislio

da  misliš na mene.

Izgubio sam se u mislima

i osjetio kako u meni raste tajna.

Gledao sam u prelijep, proljećni cvijet.

Nazvao sam ga tvojim imenom,

a on kao da se nasmiješio

i uzvratio svojom toplinom.

Volio bih ti napisati pismo

koje bi ti nešto značilo,

da ga otvaraš i čitaš svakog proljeća.

Volio bih ti napisati pismo

koje bi bilo nevidljivo,

da ga staviš u svoju kosu,

a kiša kada pada, da se pretvori u kišobran

čije bi platno bilo ispisano najljepšim,

ljubavnim stihovima.

Volio bih ti napisati pismo

iz kojeg bi uzimala toplinu

i sa njom bojila suncokrete.

Volio bih ti napisati pismo

iz kojeg bi osjetila moj uzdah

u jutru svog buđenja.Želim da na kraju toga pisma

ne stoje riječi

“Volim te”

i

“Ne mogu bez tebe”

već samo jedno ♥.

Simbol ljubavi,

kao vrata vječnosti

iza kojih su

predjeli mojih želja.

PODELITE OVAJ TEKST NA: