detalj slike: KRK Art dizajn

Jelena Glišić: Potrebno je uzdići se na nivo djeteta, na onaj nivo dobrote, iskrenosti, spontanosti i radosti

Jelena Glišić rođena je 9. jula 1989. godine u Derventi.

Diplomirala na Odsjeku za razrednu nastavu Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci.

Autor je pet knjiga za djecu: Moja prva dječija knjiga (Besjeda, 2012), Vjetrić nestaško (Art Scena, 2017), Kad ja lupim šakom o sto (Art Scena, 2020), Čarobna knjiga (Art Scena, 2021) i Bajka o zmaju Dobriši (Art Scena, 2022).

Peozija joj je zastupljena u brojnim književnim časopisima i antologijama, a prevođena je na ruski, mađarski i rumunski jezik.

Priredila je nekoliko knjiga za školsku lektiru. Dobitnik je nagrade „Stanko Rakita“ za najbolju knjigu iz oblasti književnosti za djecu za 2020. godinu za knjigu Kad ja lupim šakom o sto (Art Scena, Banja Luka), a za njenu knjigu kratkih priča Čarobna knjiga izdavačkoj kući Art Scena pripala je nagrada „Gomionica“ za najbolju knjigu za djecu na 27. Međunarodnom sajmu knjige u Banjoj Luci (2022).

Redovni je saradnik kao pjesnik za djecu, pisac kratkih priča i lektor časopisa za djecu Ježurko.

Član je Udruženja književnika Republike Srpske, u kome nekoliko godina obavlja poslove sekretara, saradnik je pri izdavačkoj djelatnosti i član redakcije časopisa za književnost, umjetnost i kulturu „Nova stvarnost“.

Živi i stvara u Banjoj Luci.

 

Јелена Глишић

 Književn radionica Kordun, Neda Gavrić, Banja Luka, 17.11.2023. 

Nedavno su na Jutjub kanalu „Ježurka“ objavljene pesme za decu za koje ste pisali tekstove. Recite nam više o tome?

Radi se o porodici Kuku-riku Koko-da, tati Pijetlu, mami Koki i dječici pilićima, i njihovim malim porodičnim radostima. Ideja je da se kroz pjesme za najmlađe promoviše ono što je za dijete najvažnije – zdrava porodica, tako da će uslijediti nekoliko pjesama sa ovim simpatičnim likovima. Pored mog teksta, tu je, naravno, cijeli tim ljudi iz Ježurkove produkcije zaslužnih za konačnu formu na Jutjubu:  muzika Mićun Jauković i Dako Puač - ATTIC studios, vokali: Janja Jauković i Mićun Jauković, karakter dizajn: Mario Vrandečić, animacija: Lazar Rodić.

Naime, Vaša saradnja sa „Ježurkom“ datira još odavno. Na mestu ste stalnog saradnika i lektora, a  objavljujete i svoje pesme i slikopriče. Kako je sve počelo?

Saradnja sa Ježurkom traje godinama, a počela je tako što je u časopisu objavljeno nekoliko mojih pjesama. Ubrzo sam se aktivnije uključila te su moje pjesme postale sastavni dio brojeva za najmlađe. U jednom trenutku nastala je potreba da se u časopisu nađe nešto drugačije, nešto što do sada nisu imali a što bi privuklo pažnju najmlađih čitalaca i tako je nastala ideja o slikopričama, koje se objavljuju u svakom broju časopisa za prvačiće i predškolce, i koje su naišle za odličan prijem kod djece ali i roditelja, vaspitača, učitelja, pa čak i logopeda.

Vaša prva zbirka pjesama bila je  „ Moja prva dječija knjiga“, zatim su usledile „Vjetrić nestaško“, „Kad ja lupim šakom o sto“ i “Čarobna knjiga”. Nedavno je objavljena nova knjiga „Bajka o zmaju Dobriši“, po čemu je ona drugačija od prethodnih?

Bajka o zmaju Dobriši nije zbirka pjesama niti priča, to je lirska bajka o zmaju koji se izlegao iz jajeta negdje daleko, daleko, na vrhu neke nepoznate planine, u vrijeme koje nije vrijeme zmajeva. Ni sam ne shvataviši ko je i šta je, usamljen, krenuo je da istražuje. Kao i svako mlado biće, bio je razigran, nasmijan i veseo. Raširenih krila krenuo je da zagrli svijet, ali ga taj svijet nije dočekao raširenih ruku. Naišao je na mnoge prepreke i nevolje, ali ono što mu je najteže i najbolnije palo kao mladom biću bila je osuda i neprihvatanje jer je bio drugačiji i poseban. To Dobrišu nije učinilo zlim i željnim osvete, iako je imao nadljudsku snagu i sposobnosti, naprotiv, sklanjao se svima s puta ne želeći nikoga da povrijedi. Sasvim slučajno se obreo u nepoznatom gradu gdje su ga djeca, na njegovo oduševljenje, prihvatila i gdje je spasao jedan dječiji život. Tako je postao heroj, ali je odlučio da krene dalje i odletio u nepoznato, shvativši da je svako tvorac svoje sreće i da je njegova sreća u tome da luta svijetom i pomogne onima koji se nađu u nevolji. Svako dijete se, čitajući ovu lirsku bajku, može poistovijeti sa Dobrišom, a oko nas su svuda baš takvi zmajevi: možda jedan sjedi s nama u školskoj klupi, stoji iza nas u redu u marketu, kupi otpatke po ulici, kuva nam ručak ili nas ljubazno smješta na stolicu u bioskopu.

Ova knjiga je samo po formi drugačija od ostalih mojih knjiga, ali sa istom nenametljivom univerzalnom porukom, kazanom na djeci prijemčiv i dopadljiv način, da je činjenje dobra nešto što svi treba da usvojimo kao obrazac ponašanja.

Dobitnik ste nagrade "Stanko Rakita" za najbolju knjigu iz oblasti književnosti za decu objavljenu u 2020. godini. U pitanju je pomenuta knjiga „Kad ja lupim šakom o sto“ koja je zaista dobro prihvaćena ali i po kojoj ste, reklo bi se, prepoznatljivi. Na koji način Vas stimulišu književne nagrade. Kako ih doživljava jedan dečiji pesnik?

Samim naslovom „Kad ja lupim šakom o sto“ željela sam da apostrofiram temu koju gotovo da ne susrećemo u knjigama za mališane, a to je nezadovoljstvo, otpor, bunt djece na stalno potcjenjivanje djeteta i njegovih potreba da ga čujemo, saslušamo, uvažimo njegovo mišljenje i kada griješi, objasnimo mu zbog čega nešto ne smije, ali na lijep način i uz puno uvažavanje njegove ličnosti. U središte knjige postavljeno je lirsko „ja“ djeteta koje pokušava da izazove reakcije okoline i odraslih kada lupi šakom o sto, čime je indirektno, šaljivim načinom, prikazano dijete kao čovjek u malom, kao ono biće koje ima svoje ideje i stavove, iskazane hiperboličnom scenom. Zbog svega navedenog, izuzetno mi je drago što je baš ova knjiga ponijela nagradu koja nosi ime velikog pisca, učitelja, voljenog i zapamćenog kao dobrog čovjeka koji je sebe posvetio djeci, Stanka Rakite. Lagala bih kada bih rekla da su književne nagrade nevažne, važne su kao svojevrsna potvrda nečijeg rada i priznanje da je ono što radimo dobro i da treba da nastavimo tim putem, ali za mene su svakako najveće nagrade kada čujem da se moje pjesme koriste na školskim časovima, da ih djeca uče napamet po svojoj želji, da me prepoznaju kao Jelenu koja piše slikopriče i kada me pitaju kad će nova knjiga. Šta više može poželjeti jedan pisac za djecu?!

Prateći Vaš rad, deca Vas zaista vole i čitaju, prosto vole način na koji im se obraćate. Verujem da Vam je to dodatna odgovornost ali i satisfakcija, potvrda da ste na pravom putu?

Činjenica je da sam bila i dugogodišnji prosvjetni radnik i pedagog i da je to doprinijelo mom odnosu i načinu obraćanja djeci, naučila sam na koji način razmišljaju i šta je to što je njima zanimljivo ali i potrebno. Imamo zaista dobru interakciju i prosto oni osjećaju mene, ja njih, što je svakako motiv za dalji rad na sebi – za njih.

Takođe pišete i poeziju za odrasle. Po Vašem mišljenju, da li je teže pesmom obraćati se deci ili odraslima? Rekla bih da su deca zahtevnija publika i da ih ne možemo „zavarati“ emocijama i rečima, slažete li se?

Pišem i za odrasle čitaoce, ali ja sam prvenstveno pjesnik za djecu. Nije teško ni jedno ni drugo kada neko nosi u sebi pjesnika, ali pisanje za djecu svakako smatram odgovornijim.Potrebno je uzdići se na nivo djeteta, na onaj nivo dobrote, iskrenosti, spontanosti i radosti koji svi, negdje na putu odrastanja, manje ili više gubimo, i na nenametljiv, prijateljski i duhovit način saopštiti životne istine i sugerisati na poželjna i nepoželjna ponašanja. Volim u šali da kažem da su djeca surova publika, a u toj šali je i mnogo istine, kod njih nema pretvaranja - to je divno i prijeko potrebno!

Vaše pesme su se našle u nekoliko antologija takođe su prevođene na nekoliko stranih jezika. Koliko je prevođenje književnog stvaralaštva važno i koliko je neophodno danas?

Književna djela su prevođena oduvijek, prevođenje je neodvojivo od književnosti jer je oduvijek postjao interes za dobra ostvarenja. Međutim, prevođenje je mukotrpan posao, naročito kad je poezija upitanju, i nije dovoljno samo poznavati određeni jezik, za dobar prevod potrebno je prevodilac bude bar malo i pjesnik. Važnost prevođenja je neupitna, naročito danas u sve većoj interaktivnosti različitih kultura, jer uspješan prevod u sebi nosi obje kulture, prevodica i prevođenog, oba jezika, dakle onaj koji prevodi ima veliku odgovornost „pomirenja“ navedenog . Ali, današnja dostupnost svega preko interneta proizvela je i mnogo „hrabrih prevodilaca“ koji su se oslonili na vještačku inteligenciju i tako imamo mnogo loših i površnih prevoda, što se ne bi smjelo događati.

Književna radionica Kordun, Ilije Šaule, prati Vaš rad i zainteresovana je za dečiju književnost i dečije pisce sa našeg govornog područja. Iliju Šaulu poznajete odavno, a na Međunarodnim susretima književnika Udruženja književnika Republike Srpske ste ga i lično upoznali. Koliko našim književnicima znači saradnja sa našim ljudima koji žive daleko od Matice?

Udruženje književnika Republike Srpske od 2016. godine organizator je Međunarodnih književnih susreta. Susreti suimali izvanredan odjek kako u domaćoj srpskoj tako i u međunarodnoj kulturnoj javnosti, te je, evo, već osam manifestacija iza nas. Na Susretima je ugošćeno preko 160 pisaca sa svih strana svijeta, a najviše iz Srbije i regiona. Suštinski cilj Susreta je ubrzaniji razvoj i unapređenje međunarodne književne i kulturne saradnje između pisaca Republike Srpske i pisaca iz drugih država, mogućnost prevođenja djela domaćih autora na strane jezike kao i stranih na srpski jezik, čime se otvara mogućnost za značajnije prisustvo domaćeg stvaralaštva na svjetskoj književnoj sceni, sajmovima knjiga i književnim forumima. Naše Međunarodne književne susrete vidimo i kao mjesto sveukupne srpske književne promocije, promocije našeg ćiriličnog pisma, i zato, pored stranih pisaca, uvijek naglasak stvaljamo na pisce srpskog porijekla koji žive van granica Republike Srpske. Ova manifestacija je prava prilika da se sretnu stari prijatelji, upoznaju novi, razmijene knjige i iskustva i dogovori buduća saradnja. 

Na čemu trenutno radite? Pomenuli smo na početku razgovora novu knjigu „Bajka o zmaju Dobriši“, očekuju li nas promocije ove knjige?

Kada je u pitanju „Bajka o zmaju Dobriši“, u planu su promocije iza Nove godine, a nadam se da će svjetlo dana uskoro ugledati nova knjiga priča za djecu i zbirka poezije za odrasle.

PODELITE OVAJ TEKST NA: