detalj slike: KRK Art dizajn

TEBI

U meni živi pjesma

vedra i sjetna,

ponekad turobna,

ali još uvijek sretna,

u meni živi pjesma

već pomalo i umorna,

u meni živi ljubav

neumorna,

velika,

snažna,

postojana,

neiscrpna.

Dogodi joj se da se uznemiri

pa mi bude žao,

počne da me trese

hoće da vlada nada mnom

hoće da mi mijenja ustaljene navike,

hoće da me izluđuje

dok se ne stiša i razlije

kao ogromna kiša po dolini moga bića.

U meni živi istina.

Žalim kad nekom zasmeta

pa mi taj po mislima šeta.

U meni živi sreća.

Žao mi je držati je i čuvati samo za sebe.

Želim da je dijelim

jer jedino u tom momentu

ima svoju pravu vrijednost.

U meni živi nada.

I žalim ako ne izraste na vrhovima mojih želja.

U meni živi moja zemlja.

I žalim što sam je morao

ponijeti cijelu sa sobom,

naseliti je u sebe.

Žalim što ne mogu živjeti u njoj

sa njenim ljudima.

U meni živiš Ti,

simbol pjesme, istine, nade,

srce zemlje i ljubavi

žao mi je što nisi Bog veselja,

da mi praštaš i da me voliš

kao iskrenog, dobrog

i najboljeg prijatelja.

PODELITE OVAJ TEKST NA: