 | Ilija Šaula | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
OTREŽNjENjE
Dotakla si vatru
koja se žarila u meni,
hladna kao okean,
spremna da je gasiš
u beskraju moga bestida.
Plačljiva čežnja
uzburkana unutrašnjim nemirom
para mi dušu šestarom
pod kojim ostaju
isprekidani krugovi
zakovitlane slutnje.
Nosim u sebi vrelo žudnje,
koje je spremno da iscuri
i ovjekovječi sunovrat.
Lupam po poklopcima
bez čovječne zavjere
koja nikad neće sazrjeti
u pupoljcima raseljenih duša.
Zavičajni tamponi mraka
nastanjeni u predjelima
svakodnevne obmane
otkidaju mi komade tijela
i bacaju bjesnim psima
koji su me već ujedali.
Plačem i nadam se
da ću u smiraju dana
u tvojim očima razotkriti sudbinu
nakvašenu gorčinom vremena,
zaljepljenu na vratima dželata,
kao propusnica za slobodu
koja me čeka nakon smrti.
Razotkrivaš mi mladost,
upoznaješ me sa čarima
nekim nepoznatim.
Duše nam se oslikavaju
na dnu lonca i stapaju se
u jedno tjelo, u jednu dušu,
u jedne oči koje vide
uši da ne čuju
usta što govore.
Mora i nebesa su me iznevjerila,
krilate nemani zavezane
u pristaništima iščekivanja
pokidaše okove i
zasijaše dažd
nad našom sudbinom.
Oprosti mi ako sam te zaboravio,
onda kada si mi noć poklonila u sebi
u nadi da ćemo rasvjetliti dane
koji su bili pred nama.
