O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Poezija


PISMA

Zorka Čordašević
detalj slike: KRK Art dizajn


   

    PRVO PISMO IZ TUĐINE

 

Ponoć prošla, san na oči neće
potok suza niz obraze kreće.
Nostalgija nikako da prođe
na oči mi rodno selo dođe.
 
Brat i sestre, uplakana majka,
stara vrba kraj moga sokaka.
Pod njom dragi gdje mi prsten dade,
Gajski bunar, zelene livade.
 
Gubim vazduh ne moguda dišem.
Iz tuđine prvo pismo pišem.
 
Draga majko, bez vas mi je tužno
grad veliki a vrijeme je ružno,
nebo tmurno niotkud vedrine,
niodakle sunce da mi sine...
 
Cvijeća ima, ali ne miriše
svakog dana samo liju kiše,
ne čuju se da pjevaju ptice
kud god pođem sv´jetle sijalice.
Od tog svijetla zasjenu mi oči.
Šta je teže ne bih znala reći,
da li dani il´  besane noći....
 
Nema sunca,  nit´ se vidi duga
nećeš sresti ni brata ni druga.
Što je hladna ova zemlja strana
nema nigdje lica nasmijana.
 
Nikog nema da te razgovori,
da te voli, niti da te shvati,
pa se pitam, draga moja majko
da l´  ću moći sve to izdržati.
 
Znam da lako sad nije ni vama
brinete se što sam ovdje sama.
 
 
Pored svega ja vas sada molim
za mene se ne brinite ništa,
već mi odmah o svemu pišite
šta je novo otkad sam otišla...
 
Je l´ pšenica sva se pokosila,
djetelina je l´ se osušila,
pada l´  kiša, ili još je nema,
da l´ se Smilja za udaju sprema..
Jeste li išli pratiti regrute,
jesu l´ kruške počele da žute,
je l´  vam Anđa drugarica bila
da vas tješi il´  i ona tuži
s kime li će sada da se druži.
Je li tetka ozdravila Jela
kako sam vas sviju poželjela.
 
Sad ne mogu svega da se sjetim.
 
Da sam ptica pa da vam doletim
rodnoj kući na prozor da sletim.
Da te vidim da li mirno snivaš
ili suze k´o i ja prolivaš.
Da prošetam po prašnjavom putu
da donesem baki dinju žutu,
na Modranu da umijem lice
i da vidim moje drugarice.
 
Dragi tata, da tebe zamolim,
a ti znadeš koliko te volim!
 
Kadu budu mušmule sazrele,
skloni meni bar pregršt, il´ dvije
da pokloniš za Oce k´o prije.
Zašuškaj ih u slamu il´ s´jeno
da se ne bi smrzle od hladnoće,
to je moje voće omiljeno...
 
A ja ću vam doć´ za Djetinjce
s poklonima da vas obradujem,
da vam ljubim i ruke i lice,
da umilne glasove vam čujem.
 
Pozdrav mami , bratu i sestrama
pozdrav baki i mome draganu,
pozdrav cijeloj ravnoj Semberiji,
pozdrav mome rodnome Modranu.
Pozdrav svima ko pita za mene,
a ja ću vas u srcu nositi
i čuvati na vas uspomene...
 



 

PISMO  SINU

      ( Jelena Trikić sinu Nikoli)
 
Nosiš ime svetitelja
to će majku da sokoli.
O, Nikola, čedo milo!
Oprosti mi za sve boli
što me nećeš upamtiti,
ni u moje sjesti krilo,
al´  će tata za oboje
tebi ljubav podariti,
jer si bio naša želja.
 
Ja sam znala da odlazim
da poslednju bitku gubim,
al se plaših, čedo moje
da i lozu ne izgubim.
Za tebe sam život dala
i nisam se pokajala.
 
Željela sam, pile malo
k´o sve druge srećne majke,
da te gajim, da te pazim,
da te volim da te mazim,
pred spavanje pričam bajke.
Nije nam se, srećo dalo!
 
Radovah se, moj anđele
da te vodim na vašere
da ti srcu punim želje.
Da ti kupim medu, zeku
trubu, loptu i pištaljku,
da po dobru pamtiš majku.
Da te voli, da se brine,
nije nam se dalo, sine!
 
I klikere da ti kupim
i bombone u fišeku
i igračku još poneku.
Đerdan dugi od kolača,
na  sredini srce malo
a na njemu ogledalo.
Teška bolest bješe jača.
Nije nam se, dušo dalo!
 
Sve sam znala i umjela
al´ nas sreća htjela nije.
O, Nikola, čedo malo,
Bog je htjeo drugačije!
Nije nam se, srce dalo!
 
Ja te molim i zaklinjem
na samrti u svom bolu:
„Budi dobar, slušaj tatu
pomozi mu, uči školu
i u svemu budi prvi,
ti izdanku moje krvi“.
 
Budi sine rodu dika
voli svakog, čovjek budi
da i tebe vole ljudi,
tata ima naslednika.
Moja krv će, moj Nikola
proticat´  kroz tvoje vene,
a sa neba kud god kreneš,
pratiće te moje zjene.
Zbogom, moram u visine
čuvaću te, mili sine!
 
 


 

    PISMO  SVIJETU

 
Pišem ti pismo surovi, svijete.
U ime Boga, u ime ljudi,
da vam buduće vrijeme ne sudi
za spas naroda, za spas planete.
 
Zašto djetinjstvo kradete djeci,
pticama gnijezda, pčelama polen,
ništite prirodu - grijeh vam je golem.
O, zašto vodu mutite rijeci?
 
Ja hoću bistre izvore i vrela,
da trčim poljem, berem ljubičice,
sa drugom djecom da hvatam svice,
da srećna čekam sva jutra bijela.
 
Vi ste mi uzeli crkvu i školu,
ne čujem više jasna im zvona,
zbog vaše moći i vašeg trona
i brod je zastao na starom molu.
 
Nemojte trovati vazduh i vodu,
leptire, ribe, trave i cvijeće
djeca vam nikad oprostit´  neće
ne traže puno, samo slobodu.
 
Nemojte sjeći  borove, jele
jablane vite i voće razno.
Nemate dušu, srce vam prazno.
Srećno djetinjstvo sva djeca žele.
 
Dokle će moćni suditi nejačem,
seliti narod sa drevnih ognjišta,
ostavljati za sobom pustoš i zgarišta
i pravdu dijeliti bombama i mačem.
 
Pišem ti pismo, surovi svijete,
bezbrižan život hoćemo samo,
planetu našu da sačuvamo.
Poslušaj jednom šta kaže dijete.
 

   


 
 
 
 

PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"