 | Ilija Šaula | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
Ne budi me noćas
Mislio sam noćas da napišem jednu pjesmu,
da ponesem zaborav ispod krošnje kestena,
da zapalim vatru i prizovem drekavce
da probude šumu i uši zaleđene ravnice.
Zlatne grudi gladnom magaretu
baš nikako ne stoje. Budio sam
deveti dan od 25. novembra
moleći ga da me odnese u srebrnu rijeku
da plivam uzvodno do velikog vira,
gdje oblak pustinju dira i samo poneku kap
veselja premješta iz želja na drvo života
i stenu koju su klesali nebeski vajari
u pristaništu Božjeg obdaništa.
Zaljuljaj me, dobroto, i odnjeguj
kao travku izniklu na vrhu planete;
u njenom korijenu spava Sunce utrnulo od pogleda.
Svjetlost korača i kupa se u potoku
koji mi niz lice teče, strah me je
da neću dočekati života veče!
Ne budi me noćas, neka spavaju kočije one što jure
iznad zvijezda i slave ljubav. Pijan sam od sreće,
jer samo pijani imaju privilegiju da slave i
ono što se slaviti ne dâ i ne vide onog ko u njih
gleda.
Mislio sam da napišem pjesmu,
ali ta misao je postala više od pjesme,
radost postojanja koja se živi!
