detalj slike: KRK Art dizajn

VAPAJ ZA VERTIKALOM

Savi Mrkalju

(1783-1833)

Otpisali te ot-početka.

Prerano stiže preuman -

Spoznavši strmoglav pad-

Da spasiš znanje Pretka,

Svetlosnu Nit, kroz Slovo Prvo

Kojim nas Gospod sebi privi.

Jasno videvši kud nevid vodi

Raznizan um kad Slovo zgazi,

Zavapio si za Vertikalom,

Jer bez nje temelj opstanka nema

Već dugo zebemo u čarnoj noći.

Preuman zano si podvale svetske

I nisi hteo u isto kolo

Ni iste diple ni hvale, laske.

Istina beše ti zavet časni.

Preslavan tek, ko ' s Boga boji.

Teškog se zla prestrašivši

Orobljen skliznu u tamu uma,

Tom kobnom moći zapanjen kriknu:

Jao! Jao! Jao! Trista puta jao!...

More zala ov' je svjet.

No, Gospod drži kantar u ruci

Te danas opet Ime ti sinu

Jer ne umire Sunca dar,

Istinom, voljom Božjom vraćeno,

Da spasi veru u čistu Moć,

Jedinog Uma čiji smo znak,

Kad zlo je veće od mora dublje

Uzelo maha, gasi nam Vid.

Al' uvek živi njegov Glasnik

Lučem što prati Vremena tok.

Jezik svoj čuvaj, on t' je grad

Davno si reko videvši sve,

Rod svoj izgubljen, zabludeli

koga raspinju,

što nepovratno se deli,

a on klonuo još slavi pad,

u susret dželatu nasmešen hita

kao bez uma da je,

Božji, Predački nije,

Jer i krv uznemirena već se umiri.

Niko da vrisne:

Nećemo noć,

Nećemo kraj!

Od vertikale ne odstupaj!

Odasvud čuje se tvoj vapaj!

PODELITE OVAJ TEKST NA: