|
|
|
 | Jelena Glišić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
ČUDNA ČUDA Sve okolo sama čuda,čudo lijevo, čudo desno,kud pogledaš − čuda svuda,čudu nigdje nije tijesno. Čudo gore, čudo dolje,svako novo još čudnije,svako čudo dobre volje,čudu to je najvažnije. Čuda su da budu čudna,od njih samo to se traži,čuda su da budu budna,spavanje za njih ne važi. Čuda vole čudne pjesme,čuda vole čudne priče,nema tog što čudo ne sm’je,čuda jedno drugom liče. Čudo ovdje, čudo tamo,čudo lijevo, čudo desno,svako čudo mora samobiti čudno i čudesno!
KAD JA LUPIM ŠAKOM O STO Kad ja lupim šakom o sto,sve se utiša i sve se smiri,Babaroga ne smije ni da proviri,i druga strašna priviđenjamogu da kažu do viđenja...I ne, nikako ne samo to... Sto se zatrese, padnu stolice,uzdrhte čaše i s njima police,veš od straha padne sa štrika,padne još i sa zida slika... Tanjiri zveče, viljuške skaču,kašike plaču, oh, gorko plaču,i sva se vrata zatvore sama,ključevi škljocnu u bravama... Kad ja lupim šakom o sto...Desi se jedno ništa, u stvari,za lupanje moje niko ne mari,zato sa stola prašinu brišem,ponekad crtam, često pišem,još češće pitam, ne mogu kriti,šta će za ručak na stolu biti!
PJESMA O MRAKU Mrak je strašan,nenadmašan,mrak je tmuran,nekulturan. Tako kažu! Mrak sve gutasa svog puta,mrak se verena bandere. To smo čuli! Mrak se mrači,svud zavlači...Ko od mrakaima jači? Da li znamo? Mrak o tome,pa dabome,mudro ćutii ne sluti... Da mi znamo! Da običnasijalicamrak otjeras mjesta lica! Otjera gai svijećauz stradanjanešto veća! Može tu inaša maštada učinimraku svašta! A kada sejutro javi,mrak od mukesav poplavi... Raspline sesrca teška,dok se suncesamo smješka!
|
