 | Milan S. Marković | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
Mome dedi mom Milanu
Nemam ničim drugim,
Da hvalim se i dičim,
Al s ponosom mogu reći,
Da na dedu ličim.
Po njemu mi ime dali,
Ime milog sitnog lana,
I kroz mene sada živi,
Uspomena na Milana.
I po stasu i po glasu,
I po crtama od lica,
I mislima i govorom,
Dedina sam uzdanica.
Otišo je on odavno,
Još se nisam ni rodio,
Da sad pesmu ovu vidi,
Čelo bi mi poljubio.
Na ruci mi njegov sat,
Što na poklon mu je dat,
Ostavio da ga nosi ruka,
Milanovog, Milana unuka.
A moj đedo već odavno,
Krči nebeske šljivake,
I kroz oblak jedan gleda,
Dok okopavam voćnjake.
Nemam ničim drugim,
Da hvalim se i dičim,
Al s ponosom mogu reći,
Da na dedu ličim.
