 | Sanja Lukić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
Ikona si moja
Ikona si moja Ikona, umivena suzama
čini mi se ponekad da me čuješ dok se molim
da znaš da ćutim uz uzglavlje tvoje na jastuku mome.
Poželim da mjesečine radost prospem po licu tvom
iznad rijeke u poljupcu vatrenom.
Pa da opet ispočetka u svitanje dotrčim do mosta sudbine
poljubim te u vrat tek toliko samo dah da ostane.
Molitva si moja, okovana ledom,
mraz na pupoljcima u proljeće.
Poželim da ćutim uz uzglavlje tvoje,
tu na ramenu gdje si uramio nas dvoje.
Kiša sipi
U tebi nema mog bola i krika.
Ti i suzu pretvaraš u sveto.
Sve što dodirneš na tijelu mom
postane vez na platnu nebeskom.
Kao bagrema trn, sjaj u tvom oku
nevinu bjelinu duše štitiš.
Da li ćeš usnuti u zagrljaju
mom
dok kiša sipi?
Otruj do smrti
Kao poskok skoči
Pravo u oči zari zube
Oslijepi dane u suncu tame
što bezgrešne duše na tron slave stave.
Otruj do smrti sve u krvi
i glogom probodi.
Da ne vaskrsne više
ni na zemlji ni na nebu
Ono što bi za tebe da diše.
Pa nek iz svemira u beskraju nemira
u utrobi zemlje sahrane i mene i tebe.
Majčinim mlijekom zadoji da ne boli.
