detalj slike: KRK Art dizajn

Odlazak u Bebin Gaj

Kopni snijeg od Bogojavljanja dani su dulji, ispod svog nebeskog pokrivača stidljivo proviri sunce, tek toliko da ugrze za obraze. Tope se ledenice na krovu, kap po kap se slijeva niz duguljasto tijelo leda. Ispod pletene kukuruzane vrapci pronašli prašinu izmješanu sa polomljenim zrnom žita, valjaju se po prašini, radosno cvrkuću čisteći perije. Prija im ovo sunce, ne znaju oni za sutra a vjerovatno ni za danas. Prva subota poslije Savindana obećanje oca Jakovu i Todoru. Dug je to put konjima i sankama, dosadi i ljudima i konjima. U torbu od vune stavljam vezicu suhog bosiljka, grumen tamjana, crven konac i malo soli. Ne znam zašto ali osjećam da će mi na ovom putu samo to biti potrebno. Pop Ranko mi pokloni mali drveni krstić od tisovine, postoji vjerovanje u narodu da štit od zla i donosi sreću. Poljubi popa Ranka u ruku poslije blagoslova i zahvalih na poklonu. Miriše topla kukuruza u majčinim rukama.

-Stavi i ovo u torbu trebaće kad se ogladni.

Pružajući mi kukuruzu i komad sira tek izvađenog iz male drvene kace, moja Bisera. Kao da sam naslijedila njeno prokletstvo da mi je dato sve osim ljubavi. Gledam je godinama koliko je ostala vijerna ocu kako je u njoj umrlo sve osim nade. Nade  da će i njihova ljubav prijeći prag želje, da će jednom zauvijek nestati čežnja i patnja u životu dvoje ljudi koji su se samo voljeli. Uzdah mi se ukrade iz grudi pod čijom težinom i vatra na ognjištu zatreperi. Čujem konje u dvorištu i oca kako zove majku. Svezah torbu zamotavajući se u ćilim tražeći pogledom po stolu onaj osjećaj kao da sam nešto zaboravila. Sa vrata spazih oca i majku, tiho pričaju ne čujem ih ali po izrazima njihovih lica rekla bi pričaju o meni. Otac je gledao majku, a da nije trepnuo držeći je za ruku blago se nagnuo i poljubio je u čelo. Vrhovima prstiju mati mu pređe preko lica, primjeti me da stojim na pragu.

-Požuri još ćeš mi kuću ohladiti pa ću večeras sama da se smrzavam.

Poslah joj osmijeh, sjedoh do oca pokrivajući se ovčijom kožom. Krenuše konji gazeći utaban snijeg koji je na ozeblom suncu ličio na milion kristala sa nebeskog pokrova. Na putu do Bebinog Gaja morali smo proći najužim stazama kroz planinu. Krošnje jelki otežale pod mokrim snijegom savijale su grane pokušavajući da otresu teret zime koji im je lijepo stajao. Kako je samo šuma čarobna u tom zimskom ruhu, sjetih se Vilinog kola. Koga sad uspavljuju ti jedini svjedoci ljubavi?

-Imamo vremena, ako budeš htjela možemo i da odmorimo.

-Dobro sam tata uživam u pejzažima ove divne planine .

Ovo je prvi put da putujem sa ocem čini mi se da bi toliko toga htjeli reći jedno drugom. Pratio je svaki moj korak dok sam odrastala, uvijek je bio tu za majku i mene a opet toliko je bilo noći kad mi je nedostajalo njegovo krilo u kom bih utonula u san. Voljela sam njegovu radnu sobu mirisala je mirom sakrivenim u knjigama. Male ladice njegovog radnog stola od hrastovog drveta kao da su skrivale vijekove neispričanih priča i ljudskih sudbina. Često su ljudi dolazili ocu tražeći pomoć, svako sa drugačijim teretom na svojim plećima. Nosili bi od oca zapise, molitvu i nadu, radio je to besplatno. Jednom je rekao da se on samo pomoli za njih i da tu molitvu napiše na papir. Čovjeku treba malo da vjeruje, a po to malo ljudi su dolazili kod oca. Prošli smo dobar dio puta, ne osjete konji snijeg pod nogama. Primjetih srnu između stabala jelki, u ovo doba godine trebala bi biti u krdu sigurno se izdvojila zbog srndaća. Njihova ljubav će trajati samo četiri dana a onda će je ostaviti i otići. Iz vunene torbe otac izvadi suvih šljiva zamotanih u žutu hartiju.

-Ovo će nas držati do ručka oko dva sata bi trebali stići kod Jakova. Danas imamo sreće sa vremenom, ozeblo sunce kao da je umirilo planinu.

-Koliko dugo će mo ostati u Bebinom Gaju? Upitah oca pomalo uplašena.

-Ne duže od tri dana, ovog puta moraš da pratiš glas u sebi, svoj instinkt i svoja osjećanja. Sudbina je tebe izabrala, a ja sam tu da ti pomognem. Sve se mora završiti u tri dana, tri puta se krsti, u ime Oca, Sina i Svetog Duha. Broj tri je anđeoski broj, voda je krštena na Bogojavljanje. Tebi će se reći šta ćeš da uradiš.

Ubrzaše konji galop pod čijim kopitom snijeg postade bijeli prah. U trenu oživi planina nekom čudnom snagom, kao da se Muma Paduri* probudi iz zimskog sna.

*šumska majka

PODELITE OVAJ TEKST NA: