 | Valentina Berić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
NEKAD BILO
Duboka noć uvlači studen u kosti
Prozori usamljenih kuća čekaju svijetlo
Stazama starim mladost se negdje krije
Snovi i java, ništa nije kao prije,
Noćas je dobro imati sjećanja stara
Ljude u magli oči mi traže
Gola stabla tuđe stope prate
Minute tuge pokušavaju da skrate,
Kome sada sreća se smije
Na groblje sjećanja suza je pala
Hladan dah uzdah krije
Želja je utihnula u sumnji sama,
Točak sudbine neumorno se okreće
Zlokobna slutnja pali nedozrele nade
U vrtlogu stradanja još jedan dan se pokreće
Svjetlost i tama na korijenu korijen sade,
Sporo i bez svrhe lutanje sjedi u tami
O uveli snovi teško li je vami
Kazna i grijeh drže se za ruke
Nirvana otvorena za naše muke,
Za ostarijelu nemoć i ugašenu vjeru
Na platnu razlivena utijeha cijela
Dobre duše gorko li je uspomene piti
Ostati svoj na svome i čovijek biti.
