|
|
|
 | Sanja Lukić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
Anđeo Salatil
Samo se čuo bolni vapaj moje duše koji se prolijevao planinskom šumom slijevajući se u rijeku suza. Kap po kap krvi, milimetar po milimetar kože, minut po minut života je umiralo u mom kriku. Cvilile su tog proljeća i jaglaci i visibabe, izbeharale trešnje, pupale jabuke, cvilili su svi koraci rođeni i nerođeni. Gledam ga, blista mu iskra u pogledu kao jutarnja rosa na suncu. Lijevo oko mu ostalo manje toliko da skuplja suze koje se progutaju, desna strana lica mu veća, onaj obraz koji sam poljubila onu noć kad je stradao u plamenu. Gleda me, ni ime mi ne izgovara, baš kao onaj prvi put kad smo se sreli ispred tezge pune jabuka. Ni jednog mosta da nas spoji, ni jedna od duginih boja da premosti ovaj jaz, ni jedna ćuprija kojom bi da pređemo na tu našu stranu bez početka i kraja.
- SaMoRa
Skamenila se u grlu sudbina kao suza kukavice na grani drveta. Svi sati čekanja, svi dani moljenja ostadoše nerečeni. Moj biljeg ispod lijeve dojke, moja neumoljiva suđenica, Hadžerin strah, besane noći majke, briga oca sa kojom je umro. Ostavih nanule na strmoj kaldrmi, nošena vjetrom otrčah ocu na grob. Otvori se zemljo da nevina platim grijehe predaka, nasleđena prokletstva vijekova, da platim sve račune neplaćene, da vratim sve dugove nevraćene. Svih 7777 dana čekanja potonulih u jednoj želji poput broda, nasukanog na stijeni, koji tone. Odavno je palo inje po kosi boje lješnika od čekanja u očima usnula magla u srcu tuga našla svoje mjesto pa ćuti, ne priča niti se moli niti kune, čeka. Svih ovih godina vjerna mu kao amajlija, noćima tama, mjesecu zvjezda, suncu zora. Sjetih se priče o anđelu koju mi je majka ispričala noć prije nego što sam upoznala Rahima.
Svaki čovjek na zemlji ima svog anđela, nevidljivo duhovno biće koje je poklon od Boga po rođenju. Ima važnu ulogu da slavi Boga i čuva i prenosi poruku čovjeku. Desi se ponekad kad je dijete boležljivo i slabo da anđeo obuče djetetovo tijelo i tu ostane do kraja života. Takvi ljudi su drugačiji, nose svjetlost u sebi, ljepotu u očima, na usnama, u glasu. Sve im ide od ruke, prati ih sreća na svakom koraku. Slave Boga, pomažu drugima, imaju ljepotu pred kojom niko nije ravnodušan. A ta ljepota je ljepota ljubavi koju nose u sebi prema Bogu i ljudima. Tako anđeo sa svojim nevidljivim krilima ostane dugo na zemlji. Kako je preuzeo odgovornost i duše morao je da obeća Bogu da neće zavoljeti čovjeka više od samog Boga. Ako bi se to desilo pola anđeoskog krila bi dobio čovjek koji je voljen a pola bi ostalo anđelu koji više ne bi mogao da leti. Takva veza između ove dvije duše bi išla do samog savršenstva ali čovjek nije anđeo i svaki put kada bi ljubio grijeh snaga anđela je slabila. Bio bi ranjen čovječjom slabošću a opet nemoćan da pokaže da je i sam anđeo koji nije mogao da odoli ljubavi. Čovjek je mogao da napravi sedamdestsedam grijehova, sedamdestsedmi grijeh bi bio koban za anđela u suton sa suncem okončao bi život na zemlji i vratio se Bogu, kažu tad postaje anđeo Salatil koji moli Boga za dobrotu svih ljudi. Zbog toga je broj sedam anđeoski broj i sve što se veže ovim brojem ima moć na ovom svijetu. Koliko je ostalo od tih sedamdestsedam grijehova Rahime prije nego što me u suton sa suncem pokriješ?
|
