detalj slike: KRK Art dizajn

Lavirint

Lavirint je zamka

za mudrace

koji žele pobjeći

od sebe samih.

Nisam imao izbora,

našao sam se

u lavirintu.

Već mi se i noć

smijala naporu,

postiđen,

nasuprot zla

čekao sam milost

onu tihu, Božansku,

da se spusti

i izvede me.

Ukazalo mi se prase,

krenuo sam za

laganim

roktavim glasom

i sitnim papkom.

Kruna je sinula,

mjesec je izblijedio,

prase je nestalo,

sam sebi trčao sam u susret.

Tvoja duga zimska noć

Ima mnogo načina da ugriju nečiju dugu,

zimsku noć…

Kažu da su noćna razmišljanja najvatrenija,

da mogu sama od sebe da griju,

kažu da misao može sve da sprži

ako joj se doda kap ljubavi koja leti

iznad zvijezda.

Kažu da prostor ubija ako misao sama

u njemu boravi.

Kažu da je misao najbrža na svijetu

i da svakog trena može biti tamo

gdje poželimo.

Tako kažu.

Ja ne znam!

Volio bih da mi je misao prijateljica,

da me vodi sa sobom.

Bio bih dobar, slušao bih je.

Kad bismo kod tebe navratili,

obradovao bih se.

Već sam ti rekao da imaš divne oči i

da sva mirišeš na ljepotu.

Opet bih ti to rekao.

Znam da se misao ne bi ljutila na mene,

zamolila bi me da ti ugrijem dugu, zimsku noć!

Dodiri

Kroz prizmu očekivanja

izvire žudnja za ukrštanjem.

Poput udaljenih ptica,

u stremljenju ka visinama,

zalutale u beskraju.

U dodiru, isprepletenom

mjesečinom i šapatom

usne nabrekle od požude,

tijela zaljubljena,

u preletu, preko očekivanja

preplanuli drhtaj

uhvaćen u sjećanju,

prebačen, među dodire.

PODELITE OVAJ TEKST NA: