detalj slike: KRK Art dizajn

Izbor pjesama iz novoobjavljene knjige za djecu  “Pjesmojed”

LOV NA PJESMOJEDA

Ima jedno strašno biće,

koje mi ledi sokiće,

iza stuba, iza grma,

od njeg` drhti zemlja crna.

Pjesmojed se ono zove,

uvlači se baš kroz snove.

Kad naučim ja pjesmicu,

znam je dobro za peticu,

on pojede iz sjećanja

sva najbolja rimovanja.

Slisti redom sve riječi

da talenat moj spriječi.

Na preskoke pošto jede,

poremeti redoslijede,

a od pjesme izgrižene,

nestanu i uspomene.

Za bitku se sada spremam,

riješio sam da ga lemam.

Hoću da uvećam znanje,

a zbog njega sve je manje.

Naoružan sa knjigama,

bijem bitku sa rimama.

Crtam jednu čudnu spravu,

za to biće klopku pravu.

Pod jastukom skrivam crtež,

dok se sprema mali lupež.

Kad Pjesmojed noćas dođe,

bogme loše će da prođe.

U krevetu, za lov spreman,

samo da mi stigne neman.

U sred noći, nešto pišti,

Pjesmojed u klopci vrišti!

Tuga mi je da ga gledam,

al` mu svoje pjesme ne dam!

˗ Ti zlotvore jedan mali,

što mi svaku pjesmu kvari,

što gricka kroz moje snove,

strp`o sam te u okove!

A on drhti, samo ćuti,

u šapama pjesmu drži.

Ja galamim vičem strogo,

jer u pravu ja sam, mnogo.

Glasić ima, ne bez čara,

pa stidljivo progovara:

˗ Ja se krijem kolk`o mogu,

grickam brzo, često s nogu.

Možda pjesme zaboravljaš,

jer ti znanje ne obnavljaš.

Kad se pjesme ponavljaju,

 rupice se popravljaju.

Dobri đaci to sve znaju,

mene više ti ne muči

nego mnogo češće uči!

Jesti nešto moram i ja,

pjesma meni svaka prija.

Žao mi je malog bića

koje tako slatko priča.

Rješenje nam novo treba

da imamo dobrog đaka,

al` i sitog Pjesmojeda.

I dugo smo razmišljali,

dogovor smo proslavljali

školske pjesme da ne dira,

od pjesama iz vrtića, 

neka one stare bira.

Na spavanje sad se vraćam

a Pjesmojed ide dalje,

da u tvoje snove svraća.

SUNCE

Sunce zlatno oko

Što sijaš visoko

Hajde meni svrati

Kosu mi pozlati

Daj mi zlatna krila

Biću prava sila

Sa vjetrom da letim

Na mjesec da sletim

Pričaće po svijetu

O zlatnom djetetu

Niko neće znati

Kad se kući vratim

U svome krevecu

Spavaću uz mecu

NA PECANjU

Sjena oblaka

Livadu šara

A zraka sunca

Na meni odmara

Dok tata peca

Duvam maslačke

A lijepa slika

U srcu raste

Jednom ću i ja

Nositi brke

Pecati ribu

Imati sina

Jednom ću i ja

Postati glavni

Kad budem imao

Mnogo godina

PODELITE OVAJ TEKST NA: