detalj slike: KRK Art dizajn

PUT

Iguman krenu na put.

Ode,

Spakovati kofer.

Reda bez nereda

Ostatke djetinjstva,

Miris bosiljka,

Voštanicu dogorelu do pola,

Jarbol dalekog mora

I koru suva hljeba

Majčin poklon putniku

I očevu brigu za njega.

Iguman krenu na put.

Tražeći mene

Naći će sebe

Mirno usnulog

Pod kapom predaka

Čekaju...

Kuća nova

Stari dom,

Al postelja meka

Čeka

Povratak iz daleka.

SAN

Noću kad svici

Fenjere upale

Zaplamte livade

Zaigraju vile

Kolo iz priče;

Utvare uteknu

Da ih ne pomore

Lijepi snovi,

Tračci nade

Kruna sreće

I nešto veće.

Čini se klize

Brojanice

iz stisnute pesnice;

Igumanu pod koljena pada

Dok kleči

Ispod nebeskog žada.

VJERA

Metrom mjere

Vjeru

Kače o čiviluk svijeta

Svu svoju nevjeru,

Javno izruguju

A Njega ne čuju;

Neće ni On njih čuti

Ogluviće ga buka

Molitve sa planine

Iz grla piske i jauka;

Iguman na sabor pozvao

Bije bitke,

A nemiru sudi

Laži tjera

Ko zvijeri na studi;

Liju kiše

Tope

Gluve želje

Stara rana,

pod mantijom odmara;

Iguman je gordost zadobio

Neće preći bujicu,

Bolna je to java

Rijeka je duboka

a u viru snaga.

NESANICA

Slabo snije,

Rubom noći hodi,

Rasjetruje utvare i lažê,

Pod jastukom

Nesanicu slaže;

Mirno čeka

Svanuća i zore,

Mudro ćuti

Traži odgovore;

Prste krši,

Molitvenim bdenjem

Narezuje po srcu želje;

Slabo snije,

Iguman u noći,

Pod oblakom

Mjesečinu traži,

Pa da bolnu

Nesanicuu blaži.

KLEČI PRED TIŠINOM

Iguman

Sa obe noge

O zemlju oslonjen

Mantijom briše

Prašine trag

Licem ka nebu,

Vječnost u njemu;

Molitvom sriče pokajanja,

Želje u čežnju pretvara;

Nag pred Gospodom

Slaže riznice znanja

Iguman pun pokajanja;

Prepun snage,

Protkan slobodom,

Kleči pred tišinom,

Umiva se tminom

Što čuči kod

ulaznih vrata u svijet,

Gdje molitva trga želje,

Pretačući ih u pomirenje;

Snove u grubo sukno povija,

Baš kao što jedra seljanka

Obline svoje sakriva.

Što pod otkucajem srce

Puca raskida;

Iguman,

Tišini na koljena pada...

BEZ IMENA

Nema ime

Ne priča mnogo,

Ne plače,

Ne nariče,

Samo reda rize,

Želje prede

Mudrosti klize

Ispod trepavice.

Nema ime

Ni prezime,

A svi ga znaju

Jer u njemu ljubav zri,

Raste i širi krila

Da je pokloni

Njima.

Striže laž

Ko nevjernici kose

Blago vida rane

One što se vide

I one ispod kože,

U grudima

I u glavi...

Sve on to može.

Nema ime

Molitva mu je

Drugo ja,

Piše memoare

Za graditelje, neimare

Carstva

U kome beskraj spava

Na vrhu sutona

Iguman

Bez imena

Okrunjen u ljubavi

Tihuje, odmara...

LET

Škripe vrata

Da u susret svjetlu pođu

Sve sijenke

Što spavaju danju

I utvare što bude se noću;

Igumane,

Vrijeme je

Ustani!

Prospi kapi vode

Saperi nespokoje,

Protjeraj mrkline

Tihuj,

Obuci se,

Nova je tkana mantija

Sloboda te čeka;

Igumane,

Vrijeme je

Ustani!

Ne traži opravdanje,

Ne prizivaj uspomene;

Nisu dobar saputnik

Na putu do slobode.

Igumane,

Vrijeme je

Ustani!

Gusjenice ti krila predaju

Svojom smrću

Život poklanjaju;

Samo ponekad,

Kad zakrpiš krila

Sjeti se mrtvog leptira.

Igumane,

Vrijeme je

Leti!

PODELITE OVAJ TEKST NA: