detalj slike: KRK Art dizajn

Milka Kajganić: Konačno se otvorila srpska duša

U svetu gde se istina često skriva u slojevima zaborava, gde  sećanja blede pod pritiscima savremenih izazova, postoji svetlost koja svedoči o onome što je bilo, svetlost koja ne dopušta da se stradanja jednog naroda zaborave. U tom kontekstu, posebno mesto zauzima naša današnja sagovornica —Milka Kajganić, književnica koju su stradanja njenog naroda odredila, ali isto tako i oblikovala njen umetnički opus.

Milka je posvetila svoju karijeru razotkrivanju mračnih stranica istorije, istražujući duboko ukorenjene traume i zaboravljena sećanja. Njena misija nije samo da prenese istinu o prošlosti, već i da inspiriše buduće generacije da sačuvaju sećanje na sve one koji su stradali, tako što će ga sačuvati od zaborava kroz reč, sliku i ton. Uz podršku kolega, snimila je dokumentarni film koji osvetljava te teške teme i otvara vrata dijalogu o stradanjima i nepravdama.

Književni ESNAF

Književna radionica „Kordun“

Neda Gavrić, Banja Luka – Cirih, 04.10.2024.

Na koji način ste se upustili u istraživanje potresnih priča žrtava ustaškog terora i logora u Norveškoj kada ste pripremali projekat "33 Anđela"? Koje su Vas spoznaje i emocije vodile kroz taj proces?

Trebala sam doći do valjane dokumentacije, pa sam se odlučila da odem u Zagreb i da tu, u Državnom arhivu, uzmem sve tražene podatke iz doba NDH. Branko Dimović Dimeski je crpio podatke iz Norveškog državnog arhiva, pa smo usporedili podatke, filigranski tačno, da nas niko ne može ni u detalju osporiti, kao scenariste. Otkrili smo tajnu koju su jugoslavenski komunisti čuvali kao tajnu 80 dugih godina. Pa je žar bio udvostručen, prkosno da otkrijemo sve vezano za sudbinu srpske djece, naglašavam srpske djece Like, Korduna, Banije i Kozare u nacističkim logorima Norveške u toku Drugog svjetskog rata.

Verujete li da umetnost može da odigra ključnu ulogu u očuvanju sećanja na stradanje srpske dece i drugih žrtava ratova, čineći njihovu priču vidljivijom i snažnijom u kolektivnoj svesti?

Može, i te kako. Samo nam vlasti moraju naći načina da se takve ideje prenesu na filmsko platno. Film se najbolje pamti.

Jedan ste od učesnika Prvog kongresa "Srpski svetski sabor sloge" u manastiru Prohor Pčinjski. Kako biste ukazali na značaj jedinstva i sloge među Srbima u svetlu tema koje će se raspravljati na kongresu, i na koji način to može doprineti jačanju našeg identiteta?

Mi ćemo se opet sastati da rehabilitujemo zaključke iz Pariza 95.g. Tema nam je „Srbi- narod u nestajanju“. O zaključcima ćemo obavjestiti javnost. I nadamo se da će se Srbi dijaspore učlaniti u naš Sabor kojeg smo osnovali i registrovali kao Udruženje građana u matici Srbiji.

Kako književnost može poslužiti kao čuvar identiteta i istorije srpskog naroda u vremenu kada se suočavamo s pretnjom nestanka i zaborava?

Ja sam iz Hrvatske. Ustaše su u NDH prvo palili knjige. 1991.g. su ustaše minirali zgradu ZAVNOHA u Topuskom. U prašinu je otišla biblioteka sa 4.000 knjiga. I moje darovane knjige, njih 230, na gotici, što sam sakupila po Gracu, Beču i Lajpcigu o Vojnoj Krajini. Sada je dosta, neće se više ponoviti! Ja sam sve svoje knjige ostavila Nacionalnoj biblioteci u Bernu. Tamo ih niko neće paliti. Švajcarska nije 700.g. ratovala, neće ni idućih 700. Naći će se neki istraživač koji će istraživati kud nestade taj srpski narod. I tako će naći mene u odjelu Serbika. I sve knjige mojih članova Zlatnog pera. Imamo preko 200 naslova knjiga, za sada.

Šta smatrate da možemo naučiti iz složenih istorijskih događaja o međuljudskim odnosima danas, i kako te lekcije možemo primeniti u svakodnevnom životu?

Izvlačiti pouke, ne ponavljati greške.

Kako biste opisali Vaš kreativni i istraživački proces kada se bavite temama istorijskih nepravdi i stradanja? Koji su to koraci i emocije koje Vas vode kroz ovu značajnu misiju?

Kordun je oplakan u pjesmi „Na Kordunu grob do groba“. To mi je inspiracija, otimam u romanima tešku sudbinu srpskog naroda, i širim priču, i od solunaca do bombardovanja Srbije. Moja trilogija o Krajini se izučava na Univerzitetu u Bernu, na odjelu slavistike. Mene čita 24 ambasade, mene čitaju stranci na engleskom jeziku, mojih 6 romana u, do sada, 36 zemalja.

Kako vidite ulogu današnjih književnika u suočavanju sa savremenim izazovima društva, i kako mogu prenositi važne poruke budućim generacijama?

Konačno se otvorila srpska duša. Nema više tabu tema. Neka se stihovi pišu, neka se ispisuju mjesta naših stradanja, neka to mladi čitaju. Neka se filmovi snimaju, neka to bude kao naredba!

Na koji način verujete da umetničko izražavanje može uticati na promenu kolektivne svesti o ratnim stradanjima i traumama, i kako to može doprineti isceljenju zajednica?

Kad se riješimo balasta komunizma i bratstva i jedinstva, procvjetaće i srpstvo i zamjeniće se pojam jugoslavenstva. Onda će se vidici otvarati i kulturna djela stvarati.

Kako poučeni lekcijama iz prošlosti možemo izbeći ponavljanje sličnih grešaka, i kakve strategije možemo usvojiti za bolje suočavanje sa kompleksnostima savremenog društva?

Ne gušiti porive, ostaviti pisce da pišu, omogućiti im javne premijere i promocije. Tako će poruka ulaziti u svijest slušaoca i gledaoca. Zločine ubaciti u knjige istorije, za sve uzraste.

Pripremate li nešto novo, Vašeg književnog stvaralaštva što se tiče? Na čemu trenutno radite?

Na kraju sam nove knjige GLAS IZ TUĐINE. Pripremam i zbornik NADAHNUĆA, našeg Zlatnog pera, na čijem sam čelu kao predsjednik.

Napisala sam po mojim romanima i scenarij ĐED SIMAT. Čekam kulturne institucije da nas finansiraju. Iza mene stoji rad, disciplina i odanost srpskom narodu. Da ga, kao žrtve, prikazujem i u slici, i u riječi, po cijelom svijetu.

Naš film „33 Anđela“ je dobio već dvije nagrade na Međunarodnim filmskim festivalima, kao najbolji film u Stokholmu i u Perastu, u Crnoj Gori, nagrada publike.

Do sada ga je vidjela norveška, švedska, holandska i švajcarska publika. Dobili smo poziv UNICEF-a iz Brisela da dođemo i tamo.

Film smo preveli na ruski i sa Ruskom državnom televizijom smo sklopili ugovor. Prikazaće ga ove zime, kao prilog borbi protiv nacizma u vrijeme kada u jesenje dane bude gledanost najmanje 70. miliona.

Idemo dalje! Sa mojim dragim Brankom Dimović Dimeski, saradnikom iz Norveške  sa kojim se slažem kao da mi je rođeni sin. A to daje garanciju da će zaplanirano biti i ostvareno.

PODELITE OVAJ TEKST NA: