|
|
|
 | Dragica Ivanović | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
DA ZAGRLIŠ
Reci mi, vjeruj i od toga može da se umre.Šta bi ti prije, nego što počne rat?Kažu, treći, na pragu uma bolesnog ludila.Stvarno, figurativno, nikad nek' ne bude, ali ako bude!?Šta bi bilo, kad bi bilo?Šta bi?Šta bi ti? Šta bi prvo, šta posljednje?Šta nikad ne bi?Da li bi ti bilo žao što prije nisi našao vremena? I nemoj govoriti da sad nije vrijeme da kažeš.Hajde Sunce, zamisli da nema više vremena, šta bi!? Ne pitam gluposti, junaci su uvijek imali dušu, nisu se stidjeli plakati ni zagrliti.Nisu se suzdržavali reći, pa šta bude.Samo su posebni mogli u pjesmu,oni koji znaju pod kojim su slovom i uz koju riječ odrastaju. Reci! Reci, prije nego krene gas i meci, pokrovi crni i kosti. Besmisao je odavno tu, ponekad ga umirimo na kratko gitarom i vinom, riječima...Prije nego iz pakosti neko odluči da nas nema. Znam da čuvaš u sebi strogo kontrolisanu riznicu - Atlantidu, riječ od koje zastaje dah. Mitsko je sve sem duše. Nasmij se i reci prije neg' postanemo prah. I nemoj da ne kažeš, biće ti lakše, nemaš razloga za strah. Vrijeme curi. Umjesto baklji na red dolaze omče, konopci od eksploziva, tužne riječi kojima se igraju mediokriteti i vlasnici života i smrti. Nekom će sutra sve u jedan tren nestati,Nekom će sutra faliti krvi, život, oko.Neko će sutra tražiti sestru, majku.Nekom će sutra umjesto kiše padati sa nebesa izranjavanjih duša tjelasa, učitelj, sin, kći, mati i sva djeca u školi brisati uplakana lica izbucanim bukvarima i povraćati zakletvu vojniku koji je rekao; " juriš", ili je pritisnuo dugme za "brisanje svijeta" sa kamerom za posljednjih 30 sekundi.Tražiće se na tablama za žive i mrtve.Neko će opelo podnijeti, a neko upasti u raku stradanja, pitanja, nedoumica, ludila...Otvoreni rovovi puni sanduka Vrisni, šta bi!? Šta bi, prije nego pomisliš da možda nećemo biti živi narednu noć? Karta u jednom smjeru za Kubu?Kruzer za mora gdje nema podmorskih bombi, Kelija sveta na planini, koja bi posle bila hodočasnog puta trag.Šta bi ti prije nego rat počne, treći, otisnuo se bez glasa u magle, bježao u vatru od bola milih ljudi?Obećao sebi da ćeš biti sam da nemaš koga da izgubiš, ostaviš, sahraniš, poljubiš? Priznao nekome da ti je drag? Da li bi joj rekao da znaš i da ne znaš kako, da nije kasno ni sedam minuta prije smrti biti kap iz oka, radosna.Da li bi priznao da si sanjao,da si toliko dugo čekao, da si umro dosta prije ? Šta?Tvoj rat se završio?Čekaš spasenje zagrljajem za kraj?Zagrli!Za život vječni, ružo, zagrli, za život bez bola. Svako zastrašivanje čovjeka smrću je grijeh, kontra koga samo zagrljaj ima smisla.
|
