detalj slike: KRK Art dizajn

DJETINjCI

U smrzloj ručici maloj

prkoseć´ ševi i grlici,

crvenu jabuku skrivam,

danas su Djetinjci.

Pola rumena, a pola žuta

još dok je na grani bila,

ja sam je ubrala spretno

od brata i seka krila.

Šuškala u plastu sijena

da ne bi mraz je iscek´o,

ili po mirisu lijepom

da ne bi je otkrio neko.

I tako danima da niko ne zna

radost za mamu snujem,

kad dođu Djetinjci

da je obradujem.

Osviću Djetinjci –

a noć nikako da se skrati,

spavaju svi, ja budna maštam

kako ću Mami jabuku dati.

Ponekad se Mama i promeškolji

da li joj to reuma u kosti bane,

ili je miris jabuke golica,

ja jedva čekam kad će da svane.

Čujem je kako ustaje kradom

tepa nam snenim, moli se Bogu:

„O, djeco moja kako sam srećna

dok vas još uvijek pokrivati mogu“.

Odlaže vatru, pogaču mijesi

a pogled baca ikoni – slici,

s jabukom u ruci pred njom se nađoh,

danas su Djetinjci.

Danas je moja Slava,

zbunih se i na brzinu lupim,

kad prvu platu primim,

novi ću kaput da ti kupim.

Da ovaj ne krpiš više

da ti se strine ne smiju,

dok jutrom abrove šire

i prvu kafu piju.

Ne reče ništa, samo me gleda

a suze joj niz obraze klize,

s jabukom u ruci zagrli mene

uz grudi privi me bliže.

I sada kad mogu kaput da kupim

i cipele tople bez problema,

danas su opet Djetinjci

al´ tebe, Majko nema.

Ne mirišu rumene jabuke više

nit´ zvijezde sjaje,

nit´svijetlesvici,

moje je srce i duša prazna –

uvijek, kad dođu Djetinjci.

I toga dana palim ti svijeću

kroz suze zovem, Majko mila!

Hvala Ti za sve što si mi dala -

i oprosti ako sam nekad nestašna bila.

MATERICE

Moja Mama preko cijelog ljeta

marljivo, spretno poput vjeverice,

suši kruške, jabuke, šljive

sakuplja orahe i čuva dunje –

da nam pokloni kad dođu Materice.

I niko nije znao k´o ona

da prede, plete pravi dobro jelo,

čestitosti njenoj divio se svako

ponekad joj znalo zavidjeti selo.

Svima bi od nas čarape isplela

i brižno na dnu ormana krila,

kad dođuMaterice–

da bi nam poklonila.

Da stiže praznik svi smo znali

čistila je prala, sobu nam krečila,

kupala nas, češljala, kike mi pleela,

moja Mama je, najbolja Mama bila.

Svi smo se radovali maminom daru

tu radost na licu nismo ni krili,

znali smo da nas neko iznenađenje čeka

zato smo tada uvijek dobri bili.

Sadakad dođu Materice

srce mi plače i duša tuži,

dok druge majke poklone daju

meni nema niko da pruži.

Toga sam dana tužna ti , Majko!

U crkvu idem , Bogu se molim.

Svijeću ti palim, poruku šaljem

kol´ko mi fališ, kol´ko te volim.

OCI

Moj tata nema para za čokoladu

ali, zato ni sama ne znam kako skupi

okrugle kekse u crvenom celofanu

za svake Oce nam kupi.

I kad se Mjesec s neba nasmiješi

a mi umorna pospimo djeca,

tata se spretno na rijeku prikrade

da nam i koju ribicu upeca.

Da toga dana ne bude proja

trudio se tata, imao je dara

često je na veresiju uzimao somune

od seoskog trgovca, starog Svetozara.

Toga je dana presrećan bio –

lice mu sjalo nekim čudnim žarom,

davaonam poklone, stavljao nas u krilo

a sutra sve je teklo po starom.

I tako moj dobri tata

za svake Oce bi nas iznenaditi znao,

mada je preko cijele godine željeo isto

mi znamo da nije imao.

I ne znam danas šta bih sve dala,

bogatstvo cijelo, ćup dukata,

kada bih igdje pronaći mogla,

okrugle kekse u crvenom celofanu

što nam je za Oce poklanjao tata.

PODELITE OVAJ TEKST NA: