detalj slike: KRK Art dizajn

GRABEŽLjIVCI

Pravda je spora ali dostižna!

Gdje god da se okrenem i na koju god stranu da pogledam vlada isti bezobrazluk u onima što se ljudima nazivaju. Najnižem sloju ljudskog mozga daj samo minimalnu vlast u ruke i posmatraj ga. Doživjećeš uvijek isto: stomak pun, oči gladne, otimaju ne bojeći se da će im jednoga dana račun biti toliko velik  da neće znati šta ih je snašlo. Ali kad napraviš grijeh i poneseš ga, jer je u tebi, kazna te stigne prije ili kasnije. Znaš, ako ne platiš na izlazu slijedeći ulaz je dupljo skuplji. I što je najzanimljivije, ako ne platiš ti, neko tvoj hoće sigurno, i on će da te proklinje jer si bio proklet pa on mora da ispašta tvoje grijehe.

Nije važno gdje se nalaziš, u poslovnom ili privatnom životu, svugdje ćeš sresti zlobne ljude. Ma malo je reći zlobne, proklete, kojima nikada nije dosta. Vrhunske folirante, prevarante što prodaju laži,  što otimaju tuđe, ulizice što se ne vide iz tuđih anusa, lažne druželjubljive osmjehe zarad samo vlastite koristi, a na štetu drugih, muljatore što ti medaču mila, lijepa, draga, slatka, a gorčiji su od najgorčijeg ukusa.  Od tih mnogih „ljudi“ sa kojima me zapravo ne veže nikakva sveta veza, a i ona što me vezivala, bila je očigledno suđena, sa gađenjem gledam na utrošeno vrijeme provedeno sa njima, ali i sa zahvalnošću jer nisam u njihovom kolu. Dug je i težak korak od takvog društva do kuće jer je put posut podmuklim i zlobnim mislima, riječima i djelima i osjećajem žalosti zašto je većina takva. Uvijek ostaje isto pitanje: Da li može i bez toga? Očigledno da ne može.

U njihovom korijenu sjeme je niskih strasti čije deblo se ispunjava željama otimanja. I nije važno od koga se otima, važno je samo koliko se otima. Tako se društvo zatrpava lošima, najlošijima, a dobri bivaju odbačeni, proglašeni svakakvim osim onakvim kakvi i jesu: odgovorni, profesionalni, dobronamjerni... U takvom okruženju ne možeš biti prihvaćen. Takvo okruženje ti ne želi ništa dobro, i treba bježati glavom bez obzira među slične sebi ako ih ima  ili izumiremo kao dinosaurusi.

Većina nema tu sposobnost niti osobinu dobrote, empatije, iskrene misli, a kamoli riječi, niti kontrolu razuma.  U očima im sija grabežljivost, duša im je crna jer za bolje nije stvorena, a onima što je bijela i nevina žele da postane katran. Većina je izgleda  stvorena samo da grabi od svega i od svih ne birajući sredstvo pred postavljenim ciljem.

Odavno sam vidjela, vidim i sada, dolaze zlobni i pokvareni u raznim oblicima, prekriveni ljudskom figurom, na svim putevima. Sebe su ispunili jezom od koje me boli i kosa na glavi.  Ostaćemo bez smisla o postanku ljudskosti i osjetićemo šta znači ne voljeti bližnjega svoga.  Jedino što će ostati su sjećanja na jedan dio života, onaj što nestaje, u kome su prave vrijednosti bile na dobrom glasu. Izgleda da magla i slutnja nikad ne odlaze iz najdubljeg djela duše pa se stalno zloslutno mrači kao oblak nad plavetnilom mora i neba.

Da li dobrota nestaje ili se potajno brani od zla dok ga ne pokori i ne zavlada svjetom?

Želim da se ta želja ostvari, da jednostavni, dobronamjerni, skromni, pametni postanu okupatori i da se tuđa bruka i sramota nečovječnosti konačno ugasi.

Ooo živote! Da li srljaš u propast ili se penješ ka svjetlosti? Nikako, ali nikako ne smijemo dozvoliti da dobrota utihne.

PODELITE OVAJ TEKST NA: