|
|
|
 | Ranko Pavlović | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
PTIĆI
Kiša ni treći dan nije jenjavala. Pljuštala je bez prestanka i rijeka je nadolazila. Moglo se očekivati da će se svakog časa izliti i poplaviti njivu ispod kuće. Trebalo je samo da bujica nanese neki veći trupac koji će udariti u obalu i provaliti niski nasip.Otac je zurio kroz zatvoren prozor, a majka se vrtjela oko štednjaka. Nekoliko puta su pokušavali da zapodjenu razgovor, ali bi on svakog puta ispao nekako svadljiv, pa su zaćutali.Branko je stajao kraj odškrinutih vrata i gledao mutni potok koji je potekao odozgo s brda prije dva dana, s prvim velikim pljuskom. Nosio je prema rijeci, dolje u njivu, prošlogodišnje sasušeno lišće, granje i poneki kamen.Otac je zabrinutim glasom kazao da će rijeka sigurno provaliti nasip, na što je majka rekla da će ostati bez vrta. Bujica će, dodala je, odnijeti sve i sav trud otići će s mutnom vodom.- Najviše žalim salatu - promrmljala jeplačnim glasom. - Koliko puta sam jesamo okopala i zalila. Kako su velike i zdrave glavice, kao na slici!- A kako bi bilo da skoknem i da je na brzinu počupam? - upitao je otac. - Mogli bismo je sutra odnijeti na pijacu. Poslije ovog nevremena trebaće nam svaka parica.- Nemoj - uplašeno je rekla majka. - Rijeka samo što nije provalila nasip. Mogla bi te iznenaditi bujica. Preča je glava od salate.Prije nego što je majka do kraja izgovorila posljednju rečenicu, Branko je, bos i samo u košulji, istrčao napolje i pojurio prema rijeci. Za njim je istrčao otac, zgrabio ga za ruku i, potpuno mokrog, unio u kuću.- Zar si poludio? - vikao je. - Ja se plašim da odem po salatu, a ti krenuo da je počupaš.- Nije salata - jecao je Branko. - Ptići... Dolje kraj samog nasipa... U grmu gloga, u gnijezdu... Porasli su, ali još ne mogu da lete... Voda će ih...Glas mu se izgubio u grcanju.- Zar zbog ptića...? - usplahirila se majka.- Glavu u torbu stavlja zbog ptića, eto šta radi! - ljutito je odbrusio otac. - Ali, za salatu... E da znaš, odoh da je počupam.S vješalice u predsoblju zgrabio je kabanicu, uzeo dvije vreće i izjurio napolje. Malo kasnije majka i Branko gledali su ga kako brzo čupa krupne glavice salate i trpa u vreću. Kad je i drugu napunio, uspravio se i pogledao prema rijeci. Upravo u tom trenutku bujica je na jednom mjestu provalila nasip i pokuljala po njivi. Otac je zgrabio vreće i dugim koracima, bježeći od vode koja ga je sustizala, trčao prema uzbrdici. Onda se odjednom zaustavio, okrenuo se prema obali, stajao trenutak, pa bacio vreće koje je odmah ponijela voda. Kolebao se još koju sekundu, a onda trčeći pošao prema glogu. Gazio je sve dublje u mutnu vodu i kad je stigao do grma već je do pojasa bio u bujici. Majka je samo prekrila oči rukama, a Branko priljubio lice uz prozorsko staklo. Vidio je kako otac zavrće jedan kraj kabanice i nešto stavlja u njega.- Ptići... Spasio je ptiće - šaptao je gledajući oca dok je uzmicao od bujice i žurio uzbrdicom prema kući.
|
