O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Razgovori


MARIJA RADOVIĆ - NOVA PRINCEZA PESNIČKOG CARSTVA

Nikola Trifić
detalj slike: KRK Art dizajn

 

MARIJA RADOVIĆ - NOVA PRINCEZA PESNIČKOG CARSTVA


Njena pojava na našoj pesničkoj i uopšte na književnoj sceni po mišljenju mnogih nosi neku novu nadu. Ona je poput sunca koje se rodilo baš onda kada se više nego ikad činilo da će još dugo vladati mrak. Postala je svetlost koja se ne miri sa nametnutom tamom. Takođe, može se slobodno reći, da je postala ili da bar postaje i odgovor našeg vremena koje je dobilo unapred nametnutu presudu da će biti prazno i pronevereno, bez svog traga i izraza dostojnog prošlosti. Ako vam se ove reči čine kao previše krupne i neadekvatne temi, biće dovoljno da se upoznate sa radom ove devojke i biće vam jasno, da je svaki kompliment apsolutno opravdan i na mestu. Marija Radović, jedna od naših najtalentovanijh pesnikinja. Devojka retkog talenta i specifičnog životnog puta u razgovoru za naš sajt govori o motivima svoje književnosti, svojim životnim težnjama, i pre svega, o svojoj prvoj pesničkoj zbirci “Iz ove kože”. 




Književni ESNAF - 08.02.2025.
razgovarao: Nikola Trifić
tehnički uredio: Ilija Šaula


Marija, uskoro će u izdanju Gradske biblioteke “Vuk Karadžić” iz Aleksinca, biti objavljena tvoja prva zbirka poezije. Kakve to emocije budi u tebi, uopšte, reci nam nešto više o tome?


- Pre svega, želim da se zahvalim na pozivu za intervju. Često se susrećem s tim pitanjem u poslednje vreme, jer je knjiga na pomolu. Pomešana su osećanja. Vlada entuzijazam, ali moram priznati da me prati izrazit osećaj odgovornosti. Veoma dugo radim na ovom projektu, koji za mene predstavlja važnu životnu prekretnicu. 


Debitovati na književnoj sceni uglavnom sa sobom nosi i veliko nestrpljenje, čežnju, iščekivanje, možda i tremu. Da li je i kod tebe tako?


- Iako jako dugo iščekujem ovaj trenutak, radila sam na svom strpljenju. Za sada nemam tremu, mislim da će se ona tek javiti pred samu promociju.


Naslov zbirke je "Iz ove kože", ujedno tako se zove jedna od pesama u zbirci. Šta se krije iza naslova tvoje prve knjige?


- Smatram da je ona najbolji izbor da se zaokruži cela zbirka, jer je sama po sebi "raznovrsna" i obuhvata više razrađenih tema. Iza nje se krije ogledalo savremenog društva iz ugla, sada već, dvadesetčetvorogodišnje pesnikinje. 


Kada si u sebi otkrila pesnički dar, i da li je postojao neki prelomni trenutak kada si rekla da je poezija između ostalog tvoj život, odnosno, da njome želiš ozbiljnije da se baviš?


- Svoju prvu pesmu sam "napisala" sa pet, šestgodina. Inspirisana našom pravoslavnom verom, jer me je mama kao malu slala na veronauku. U pitanju je "Božićna pesmica", posvećena Isusu Hristu. Mama i tetka, koja je inače umetnik, su odmah prepoznale talenat. Najviše je eskaliralo tokom srednje škole, kada sam shvatila da je pisanje moj poziv. 


Gotovo svi koji su došli u kontakt s tvojom poezijom ističu da si izuzetan talenat. Naglasio bih to:“izuzetan”. Često se apostrofira zrelost i dubina tvojih stihova s pram malog broja godina koje imaš. Koliko pozitivni komentari imponuju?


- Za mladog stvaraoca to predstavlja veliki vetar u leđa. Imponuje. Posebno, što dolaze od ozbiljnih, intelektualnih ljudi, koje veoma poštujem. Sa druge strane javlja se odgovornost, možda čak i "teret", zbog velikih očekivanja.


Reci mi: Kakve su reakcije najuže okoline, pre svega porodice? Ako se ne varam poezija i uopšte književno stvaralaštvo u tvojoj porodici nisu retkost?


- Što se porodice tiče, imam svu podršku. Kako kažu za mene "bilo je pitanje trenutka" kada ću to javno predstaviti. Talenat za pisanje jeste genetski nasleđen s očeve strane. Imamo dosta umetnika, freskopisaca i ikonopisaca, kao i pesnika. Posebno mi je drago što sam prva pesnikinja od mlađih generacija.


Rođena si u Crnoj Gori, dugo živiš u Aleksincu, studiraš u Nišu, a srednju školu si završila u Prokuplju. Koliko su ti te neobične okolnosti: da si imala i da imaš kontakt sa različitim mestima, možda i mentalitetima, pomogle da bolje razumeš svet - i da li je i to uticalo na tvoje pesništvo?


- Da, to često ume da zbuni ljude na kraju odakle sam tačno. Kada u ranom periodu promenite sredinu, to je izazov i iskušenje za dete. Imala sam priliku da osetim lepu, a i onu manje lepu stranu prihvatanja našeg društva. To je posebno dalo doprinos mojoj knjizi. Sada, iz ovog ugla, smatram da je to ključan trenutak mog pesništva. Na taj način najbolje složite sliku o ljudima i okolini.


Književnici, književnice, često su i korektor društva u najširem smislu ali i neka vrsta zalutalih bića u ovom svetu. Da li ti se čini da je danas taj jaz iumeđu duše, recimo jedne pesnikinje, i prilično ekstremnog i dominantno materijalnog sveta nikad veći?


- Složila bih se sa tim. Naravno, to zavisi i od vrednosti i principa koje zastupate kao čovek. U mojoj knjizi sam istakla emotivno, psihičko i duhovno stanje u savremenom društvu, ujedno sve što čini čoveka kao biće. U tome se može prepoznati pomenuti jaz, a i vapaj da se taj jaz umanji. Smatram da je danas u ekstremnom obliku zastupljen.


Ti si studentkinja prava, ujedno pored poezije, baviš se i modelingom - i to vrlo aktivno i vrlo uspešno. Kako kombinuješ sve to?


- Svestranost je "mač sa dve oštrice" . Moram priznati da nije lako, veoma je ključna dobra organizacija. Pravni fakultet traži svoja odricanja i posvećenost. Trudim se da rasporedim prioritete. Modeling ubrajam u hobi, koji me opušta od svakodnevnih obaveza.


Modeling i poezija, na prvi pogled nespojvo. Da li je tako?


- Primer sam toga da je u pitanju predrasuda. Itekako možete negovati oba.


Da se vratimo na poeziju. Kratko si na našoj pesničkoj i uopšte književnoj sceni, ali kakvi su ti prvi utisci? Savremena književnost i savremena poezija u okviru nje? Takođe, mladi autori, kako ti se oni čine iz tvog ugla?


- Ja sam tek napravila prve korake kada je u pitanju javna književna scena. Mislim da tek treba da slegnu prvi utisci. Trudim se da budem usredsređena na svoj rad, tako da nisam preteranu pažnju posvetila ostalim autorima. Pojedine koje poznajem bih pohvalila, ima mladih talentovanih ljudi.


Šta privatno najviše voliš da čitaš, i da li kao stvaralac imaš neke uzore?


- Ne volim da ograničavam sebe po tom pitanju. Volim da čitam klasiku, poput Dostojevskog, domaće i strane pesnike, kao i stručnu literaturu prava i medicine. Za sad nemam konkretnog uzora... Možda bih izdvojila Njegoša, Vitomira Nikolića, Isidoru Sekulić...


Možda je prerano za ovo pitanje, ali: Kakvi su ti planovi za budućnost? Mislim naravno, po pitanju književnosti. Isključivo poezija, ili možda razmišljaš i o prozi?


- Plan mi je da se posvetim promociji svoje prve zbirke poezije. Prva zvanična promocija biće u Aleksincu, nakon toga u Nišu. Želja mi je da budem zastupljena kao autor na sajmu knjiga u Beogradu, Novom Sadu i Nišu. Nadam se da će neka od izdavačkih kuća prepoznati moj talenat. Možda bih u budućnosti razmišljala i o prozi. 
 
 

Iz ove kože

 
Kada bih razmišljala o svetu 
u kojem živimo
Setila bih se razloga, 
zašto sam plakala na rođenju
 
Vazduh udišem od sveta
Posmatram svakodnevno ljude,
ali retko susrećem čoveka
 
Udaram barikade duhom,
jer ne nudim ono što žele da čuju
Prolazim etiketirana kroz masu 
Bodem oči, uši...
 
Na zemlji sam kamen spoticanja
Bunt neumornih reči, pljunutih na slobodu
Dok voz obećanja vodi ka svetlu,
mrak sam u tunelu
 
Da se barem na kratko,
doživi budućnost pre vremena
Objasni me
 

 

O prolaznosti

 
Nedostaješ među ljudima 
samom sebi,
odbačena senko
pod veštačkim svetlom
 
Navečerje razdanjuje 
misli čovekove proste
Krčag pun grehova u grču ruke
 
Ljudska ti nemoć hrli 
očima ka plavom bezdanu
Ponizna spram života
 
Molitvom vapeći za kišu,
da spere vatru vremena
sa voštane figure svoje


 
Autorka pesama: “Iz ove kože” i “O prolaznosti” - Marija Radović




 


PODELITE OVAJ TEKST NA:






2025 © Književna radionica "Kordun"