 | Marija Šuković Vučković | |
| |
detalj slike: Marija Š. Vučković art
Sadržano u tragovima
Htjeli smo da šetamo ali su ulice bile ledene
Moji đonovi skliski i čizme naslijeđene
Gromade neočišćenog pocrnjelog snijega
Rame za koje se držim dok gledam preko njega
Gacko je mjesto radnje u snovima koje pamtim
Tamo se sakrilo nešto što ne mogu da shvatim
Nešto što je postrani, što me gleda iz sjena
Što sam smatrala svojim dok ne bijah još žena
Kad sanjam izviruje iz mojih očiju iznutra
Da mi se otkrije cijelo, pa ga zaboravim sutra
Oblači poznata lica i nošene košulje
I izgovara priče što sam čeznula da čujem
Pod ovim stablom kaže ti si zaspala dok sam
Svirao tople balade i objašnjavao ko sam
Nad ovom crnom zemljom što mi se s prstiju ljušti
Ti si posmatrala nijemo predio koji se ruši
I znajući sve što jesam otkoračala si lako
Postao sam niko pretvoren u svakog
Sad da me opet nađeš lomiš se po ledu
A ja sam samo trag na tvome desnom rebru
Kada podignem kapke šta je istina ne znam
Neko u meni meni napušten, neko u meni prezren
Ali znam dok stojim u podsvijesti na pragu
Uvijek nas dotuče što sadržano je u tragu
