O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Mihajlović
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Pavlović Ćirić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tanja Prokopljević
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Razgovori


DANILO MARIĆ: PISANJE JE RAZGOVOR, A RAZGOVOR LJUDOVANJE, SMISAO ŽIVOTA

Neda Gavrić
detalj slike: KRK Art dizajn


Danilo Marić: Pisanje je razgovor, a razgovor ljudovanje, smisao života

 

 
Danilo Marić obradovao nas je sa četiri nove knjige. Četiri knjige sa pregršt priča koje ostavljaju večni trag u književnosti, ali i trajno sećanje na nekadašnja odrastanja, vrednosti zajednice i porodice, duhovnosti, koja polako izumiru. Ovekovečeni su i ljudi koji su bili pečat jednog vremena. Zahvaljujući ovom plodnom i neumornom piscu, sve je ostalo zapisano, samim tim i večno.




Književni ESNAF
30.05.2025. Banja Luka - Mostar
Razgovarala: Neda Gavrić
Tehnički uredio: Ilija Šaula
 
Izdavač 4 knjige je KR KORDUN, Vest Čester Pensilvanija, a za 2 od njih(Holivud Grupa i druge priče i Prva dama Amerike i druge priče) je suizdavač IC Štamparija Mostar.
 
U Vašim novim knjigama – "Vrelo bune i druge priče," "Kako je podveležac postao hadžija," "Holivud grupa i druge priče" i "Prva dama Amerike i druge priče" – vidimo različite teme i stilove pripovedanja. Kakav je zajednički motiv ili poruka koja povezuje sve te priče, i šta biste želeli da čitaoci ponesu iz svake od njih? Ni posle nekoliko decenija niste posustali od pisanja, i HVALA Vam na tome.
 
U prilog ovom pitanju podelio bih sa Vama svoj govor na  promociji, on bi ujedno bio odgovor na ovo pitanje.
 
„ Pitaju me čitaoci i kolege pisci, kako sam uspio napisati 380 priča, 20 romana, pjesama, stručnih knjiga… Sada ću o tome reći poneku.
 
Ja kad pišem, ja pismeno govorim. Govorim sa objektom pisanja i pišem pisaljkom. Za mene, pisanje je razgovor, a razgovor ljudovanje. Razgovor, druženje i ljudovanje je smisao ljudskog života. U najranijem djetinjstvu, svako veče iza večere, u jednoj od komšijskih kuća, okolo ognjišta, okupilo bi se dvadesetak duša, svih uzrasta, i slušali bi šta pričaju starci. Priče staraca za mene su bile duševna hrana i škola nadznanja.
D‌jed Ćetko bijaše rijetki pismen seljak, služio je vojsku u Budimu, bio kurir i raznosio poštu po čitavoj Austro-Ugarskoj, a priče su mu govorile šta je vidio i doživio u Pešti, Vijeni, Triestu, Spljetu… Većinu ovih priča sam popamtio i kasnije pisaljkom pretočio u moje pripovjetke.
 
D‌jed Josif je u ratu zarobljen od Rusa, napričao je priča i priča iz ogromne Rusije, i ja ih kasnije pretakao u moje pripovjetke. Evo jedne od njih. Rusi imaju žitnice koliko je Bišće polje, a on je u jednoj radio kao zarobljenik. Kada žito pokose i obrhu, prebacuju ga na jednu ogromnu gomilu, reče i rukom pokaza na Bišće govoreći,  gomila je bila malo veća od onoga brda Hum pred Mostarom.
U mojoj kući su Talijani i Nijemci 1941. i 43-e godine osnovali podoficirske škole. Živio sam sa njima 4 godine i naslušao se priča, koje sam, kasnije pretakao u moje pripovjetke.
 
Živio sam u državama Kralja Petra, Pavelića, Musolinija, Hitlera, Tite, Buša, Klintona, Obame, Trampa  i Bajdena, i naslušao se, i nagledao d‌jela i ned‌jela, i godinama pretakao u pripovjetke.
 
Zadivila me supruga predsjednika Amerike  Lora Buš, o njoj sam napisao priču PRVA DAMA AMERIKE. Priča je dospjela u Bijelu Kuću, kasnije me iznenadilo pismo iz Bijele Kuće, i u njemu ZAHVALNICA predsjednika Amerike Buša. Eno ZAHVALNICE okačena u mene na zidu u Kosoru, a kopiju imate u knjizi na trećoj stranici.
Motociklom sam putovao iz Mostara u Atinu 1964. godine. Sa mojom Danom sam bio u Moskvi, avionom JAT-a letio od Mostara u Moskvu 1976. godine.
Bio sam u Sofiji i pio izvorsku vodu na brdu Vitoši, hladnoće 4 stepena Celzijusa u Avgustu. Bio sam u Parizu, Londonu, Pragu, Los Anđelosu. Njujorku, Vašigtonu, Torontu, Holivudu, u Meksiku i još tridesetak država, i na svakom putovanju napisao najmanje jednu priču, bivalo je i po pola romana.
 
Kao izbjeglica, u startu, u Los Anđelosu, nisam znao ni jedne riječi engleskog. Bio sam čistačica u ogromnoj crkvi u Alhambri, tu upoznao tridesetak masona i milionera. Sprijateljio sam se sa jednim, Vule Jelićem, masonom 32-og stepena, i napisao roman o njemu. Na promociji romana poklonio mi naskuplji automobil, Kadet, a ja, garib, sa platicom 400 dolara, počeo voziti najskuplji automobil koji troši 24 litra benzina na 100 kilometara.
 
I na kraju ću da kažem, da današnji život nema ni okrajak ljepote nekadašnjeg ljudskog života, pa ni motiva za pisanje. Danas se ljudi druže i žive sa mrzlinama, druže se sa hladnim predmetima, a ne ljudskim toplinama. Druže se i dosađuju sa telefonima, televizorima, automobilima, a ne ljuduju. U mom djetinjstvu, i stari i mladi, svi su živili u društvu, i svi su se zabavljali. Pročitajte moju priču „Igre dedinog d‌jetinjstva“, gd‌je sam opisao 45 igara koje smo igrali. Da, da, ma koliko vi mladi vjerovali ili ne vjerovali, družili smo se i igrali sa 45 igara, evo imena nekih: Igra puca, Loptanje, Krto, Pisak, Batina, Bobovanje, Gađanje, Gonja, Grcanje, Hodanje na rukama, Hrvanje, Kamena s ramena, Kapula, Karte, Petinjci, Ljuljanje, Obruč, Penjanje, Ronjenje, Sakriva, Skok u dalj, skok u vis, Skok u vodu, Stonoga, Tikve, Zagonetke, Živi i mrtvi.
 
Ispričaću jednu od tih igara. Godina je 1951, zgrada gimnazije u Mostaru, tada u njoj drugi sprat 6-i razred osnovne škole. Igra je hodanje na rukama. Petorica takmaca. Na komandu SAD, poskočili su na ruke, noge prebacili preko ramena i krenuli niz stepenice. Dobiće čokoladu pobjednik. Sišli ispred zgrade, nastavili na rukama preko rampe, tu odusta jedan, zavalja se uz krik „ne mogu više“, drugi odusta kod gostionice Jagnje, treći odusta kod Apoteke, četvrti kod hotela Bristol, a peti prepješači na rukama preko mosta i poskoči na noge pred vratima Banje. Stotinama Mostaraca je pratilo ovu igru, ovu takmičenje i aplaudiralo da se čulo po čitavom Mostaru gradu.
Dočarajte sebi moj životni put, i biće vam jasno kako sam ja mogao postati ovako plodan pisac“.


Детаљ са промоције нових књига Данила Марића у Мостару, мај 2025.
 
Promocija Vaših novih knjiga održana je u Blagaju u porti Pravoslavne crkve. Kakav je bio osećaj predstavljati svoje delo u ovom posebnom ambijentu, i kako su čitaoci reagovali na Vaše nove priče?
 
Ovo mi je jedna od najdražih promocija, druga promocija održana u Blagaju, a prva je bila moja promocija u Blagaju prije 4 decenije. Organizacija i čin promocije bili su na mom željenom nivou, zahvaljujući organizaciji crkvenih ljudi i cijenjenim promoterima, profesorici Bosiljki Grčić i recenzentu Zlatku Serdareviću. Nikad nisam imao publiku koja je sa takvom pažnjom pratila i aplauzima nagradila autora i promotere.
 
U svetu gde su brzi digitalni formati sveprisutni, koliko je teško i zahtevno  zadržati pažnju čitalaca na duge forme poput romana i pripovedaka?
 
Od travke do čovjeka, svako bilo, projektovano je na isti način od istog projektanta, i sastoji se od nebrojeno sistema, od kojih su dominanti sektora, DUH I TIJELO. Razvoj tehničkih okolnosti, u svemiru i na Zemlji, direktno utiče na ova dva sektora, i znatno ga preprojektuje. Zadnjih decenija, pojavom takozvane INFORMATIČKE REVOLUCIJE, sve na Zemlji poprima nova stanja. Konkretno, u čovječiji duh se masovno useljavaju pretvarači, koji čovjekovo ponašanje (razmišljanje) drastično izobličava. Nije to više duh koji smo imali, duh koji je gutao duh knjige, za njega duh knjige blijedi i izblijediće, knjige će se čitati sve manje, i prestati.
 
Pisanje zahteva veliku posvećenost i disciplinu. Kako organizujete svoje vreme i prostor kada pišete?
 
Četiri su perioda moga dnevnog života. Djetinjstvo, radnik u fabrici, čistačica u crkvi, inženjer i direktor, i putovanja. U djetinjstvu se naslušao priča od staraca, popamtio i kasnije pisao u slobodnom vremenu. Fabrički radnik i čistačica, najviše napisao krijući se i sjedeći na klozet šolji. Kao inženjer i direktor, pisao sam u kancelariji i glumio vrijednog službenika, i slovio, kao najradniji inženjer i direktor. Imao sam bogata privatna i službena putovnja, nagledao se i naslušao svašta, i u hotelima pretakao u priče, romane, pjesme, stručne knjige…
 
S obzirom na Vašu bogatu karijeru, kako procenjujete važnost povezivanja sa mlađim autorima? Da li imate neku specifičnu poruku za njih?
 
Da budem iskren, na ovo pitanje nemam pouzdan odgovor. Budućnost mladih neće ličiti na današnja stanja, slike i shvatanja. Današnji osnov duha je ovovremeni razum, obzir, odgovornost, porodični odnosi i međusobno voljenje, sve će ovo da  izblijedi, posebno će brzo izblijediti porodični odnosi i ljubav. Sledeće generacije će biti odljuđene, gledano današnjim ljudskim duhom, i ja ne znam savjetovati kako i šta da rade današnji mladi u pripremi za duhovnu budućnost.
 
Koje su teme ili žanrovi koje još niste istraživali, a rado biste se upustili u njih u svojim budućim delima?
 
Obrađivao sam sve meni inspirativne teme, mnogo ih je, i nijedna nije ostala koju sam želio obraditi, a da je nisam obradio. Uradio sam sve za šta sam imao inspiraciju. Ostala je jedna, inspiracija i želja da napišem roman o čudotvorcu pod imenom NOLE. Pokušavao sam stupiti u vezu sa njegovom majkom, koja mi je ona prava inspiracija, ali nisam uspio. Nada je splašnjavala i splasnula sada, kada mi je 87 ljeta.
 
Kad govorimo o Vašim novim knjigama, imate li u planu promocije?
 
Kao što prethodno i rekoh, promocije knjiga, klasične, kako smo ih činili stotinama godina, više ne postoje. Današnje promocije su pokušaji neostvarljivog. Nema više promocija knjiga. Današnje promocije knjiga su, u većini, neuspjela pozorišna predstava.
 
 
 
Промоција трокњижја Чемерика, у Вашингтону, у представништву Републике Српске
 


 
 
 
 
 

PODELITE OVAJ TEKST NA:






2025 © Književna radionica "Kordun"