|
|
|
 | Nemanja Zivlak | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
ISTORIJSKA FIKCIJA ILI CIRKUS SA IDENTITETOM SOPSTVENOG NARODA Nemanja Zivlak
Esej koji objavljujem je duboko inspirisan tužnom slikom srpske književnosti i njenim uticajem na društvo.Stoga, ko ne želi da čita nije prinuđen, ali je moja moralna obaveza da pred sve većim zamahom izmišljene, odnosno pseudoistorije, ne ustuknem nego da joj se suprotstavim.Kada kažem pseudoistorija tu na prvom mjestu mislim na istoriju za koju bi neki autori željeli da se desila a ona se zapravo nikada nije desila. I tu dolazimo do ključnog problema.Vjerujem da je većina tih autora pročitala misao Ive Andrića da nije sve istina što je napisano, ali su je oni bukvalno shvatili i primjenili te danas imamo priliku da čitamo, a bogami i slušamo, izvjesnu istoriju koja je obrazovana isključivo maštom i to lošom maštom određenog kruga pisaca odnosno književnika. Srpska istorija je prebogata istorijskim ličnostima koje su ostavile neizbrisiv trag u srpskoj, evropskoj pa i svjetskoj kulturi i ne samo kulturi. Zaista uzdignute glave možemo pomenuti sve srpske vojvode iz Velikog rata. Zaista se sa ponosom možemo sjetiti lika i djela srpskih kraljeva i careva, Svetog Save, i svih ostalih. Sa ponosom možemo pominjati Ivu, Mešu, Crnjanskog, Njegoša... Pjesnike, umjetnike, pisce, čitavu plejadu vanserijskih umova.Bez da im bilo šta dodajemo u biografijama! Zato se pitam, a pitam i čitaoca ovih redova, odakle poriv izvjesnom broju karakondžula da srpsku kulturu i istoriju masakriraju i time još više ubiju ionako od svih izranjavano srpsko biće i identitet? Da li ste svjesni, vi vajni pisci, a zapravo piskarala, da izmišljajući događaje činite zapravo kontrauslugu odnosno medveđu uslugu ovom narodu? Da li u vaše mozgove može ući ijedna ova riječ da uklavirite da će vaša pseudoistorija postati pandan stvarnoj istoriji pa ćemo doći u situaciju da časno djelo Živojina Mišića moramo braniti od vas sa margine društva koji ste željni slave, a istu želite da steknete upravo izmišljotinama? Da li ste svjesni i da li razumijete šta radite i na kakvom ste putu? Koliko god se trudio ja i meni slični, koliko se god trudili stvarni intelektualci da zaštite identitet ovog naroda u vremenima koja dolaze, vi, kao štakori bušite rupe u tom identitetu i mijenjate ga upravo vašim izmišljanjem. Da bi sebi obezbijedili legitimitet izmislili ste književni žanr – istorijska fikcija!Nije nego! Par riječi o tome.Naime niko normalan ne može da obezbijedi validnost tog žanra niti njegovu postojanost iz dva razloga.Prvi je to da je istorija prošlost odnosno nešto što se desilo, a samim tim to što se desilo je i prošlost.Drugo, fikcija je nešto što je izmišljeno i nešto što se nije desilo te sam naziv tog žanra je van svake pameti. To što je neko poželio da izmišljanjem istorije obezbijedi sebi nekakav položaj ili izvjesne benefite, to što neko misli da će tako jednostavno izmijeniti identitet ovoga naroda i izbušiti ga kao sito, taj neko se opasno zaigrao.Ali nije ni pretpostavio niti je mogao pretpostaviti da i sa druge strane postoje ljudi koji su spremni braniti taj identitet pa makar i glavom sa ramena. Stoga, svaka sljedeća knjiga koja mi padne šaka, a koja je upravo zasnovana na pseudoistoriji, koja ne iznosi činjenice nego izmišljotine biće prokazana.Briga me za posljedice! Umjetničke slobode su jedno, umjetnička papazjanija je nešto sasvim drugo.Slobodu umjetničkog poniranja u misao niko ne može osporiti ali sprdnju sa istorijom i kulturom ovog mučenog i napaćenog naroda vam nećemo dozvoliti! Nije Njegoš izmišljao događaje nego ih je kao i ljude književno uobličavao, nije Ivo Andrić izmišljao paše, begove i sultane i dešavanja u tom vremenu nego ih je stvarne donio i opisao takvim riječima da svaka može pod staklo.Ako oni nisu pregli za izmišljotinama, nećete ni vi da ste još toliki i da vas je dva puta više! I da, siguran sam da je Crnjanski živ istovetan tekst bi vam napisao.Mogao sam sve ovo napisati i biranim, akademskim riječima ali ih ne biste shvatili, a i niste ih zaslužili, vi – pseudoistoričari i pseudoknjiževnici! Da se ne pozdravljamo, kvaka je sa druge strane,
|
