O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Mihajlović
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Emina Mukić
Ena Vuković
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Pavlović Ćirić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Blagojević
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Silvana Andrić
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Slobodan Vladušić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tanja Prokopljević
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


PREPOZNAVANJE UMETNOSTI - 8

Simo Jelača
detalj slike: KRK Art dizajn


PREPOZNAVANjE UMETNOSTI


Dr SIMO JELAČA
 
BAROK
Barokna umetnost zahvata XVII i prve decenije XVIII veka. Geografski obuhvata celu Evropu i Latinsku Ameriku. Oblici Baroka različiti su od zemlje do zemlje. Uzroci tih razlika su istorijske prirode. Barok je rođen u Rimu, početkom XVII veka. Barok je bio neka vrsta mode. Šireći se iz Italije u nekim zemljama postojao je kao nacionalna umetnost. U slikarstvu baroka poznati su Rubens, Rembrant, Velaskez. Oni su nadmašili svoje prvobitne uzore. Jedna od odlika baroka je njegova neodređenost. Barokni umetnici su se proglašavali naslednicima renesanse i prihvatili njihova pravila.
 
ARHITEKTURA
Barokna arhitektura je raširena po celoj Evropi i Latinskoj Americi. Po pojedinim državama postoje izvesne razlike. Razlike od renesansne arhitekture su što kod baroknih crkava središni deo pročelja ima elegantan polukružni portal. Barok još uvek zadržava stubove, lukove, zabate i frizove. Na fasadi zabati ili gornji delovi prozora i vrata su u obliku trougla ili kružnog luka. U baroknom stilu građene su crkve i palate. Za barok su karakteristične elipsa ili šeme iz geometrijskih slika. Italijan Francesko Kastelli-Borromini projektovao je zidove konkavne i konveksne, a nikako prave. Posezalo se za složenošću, odbacivanjem jednostavnosti. U baroku je preovladavao model krivulja. Bernini je predlagao i talasaste stubove. Težnja barokne arhitekture bila je da se dosegne beskonačna dimenzija, što se dostiže igrom svetla. Kada je zgrada jedinstven blok, tada je bitno pročelje, a spratovi iznad i ispod na pročelju su važniji od bočnih prostorija. Kontrasti se izražavaju pomoću svetlosti. Svetlost drugačije deluje na opekama od mermerskih zidova. Nemački i austrijski barok nadahnut je italijanskim i francuskim. Svetla su najbolja kada su monohrona. Svetlo se usresredi na izvesne površine, dok se druge drže u mraku. Ovo se postiže suprostavljanjem jakih izbočina i neravnih površina zidova. U baroku se gotovo svi zidovi ukrašavaju. Tako se uz pet stilova (toskanski, dorski, jonski, korintski i kompozitni) dodaje i valoviti. Omiljen je i tzv stil ‘’Divovskog’’, čiji su stubovi visoki do dva-tri sprata. Barokni stil arhitekture proširio se i na ulice, trgove i parkove. Školski primer i najviši domet baroka u Francuskoj je Versajski dvorac, sagrađen za kralja Luja XIV.
Parkovi u Francuskoj, prema genijalnom arhitekti Le Notre postali su profit i remek dela. Versajski park ima u svojoj sredini sagrađenu kraljevu palatu. Barok u Španiji i Portugaliji pun je ukrasa. Od njih je prenet u Južnu . Ameriku. Urbanisti baroka su taj stil koristili za planiranje gradova. U gradovima su planirali prostrane trgove, spomenike, crkve, palate, fontane, a to sve povezivali sa pravim i dugačkim avenijama. Galerije su planirane sa ukrašenim hodnicima, u koje su stavljali poznate skulpture i slike.
 
SLIKARSTVO
 Najomiljenija tema baroknog slikarstva je iluzionističko ukrašavanje zidova. Barokni slkari koriste crkvene zidove ili tavanice kao prostrane scene. Barokna obeležja su grandioznost, pokret, tehnička veština i iluzija. Sjedinjavajući sve ove osobine baroka veličanstvenost, teatralnost, razigranost, težnju za prikazivanjem beskonačnog kao i vladanje tehnikom iluzionističke slike se razlikuju po opisima života svetaca, istoriji dinastija, legende o herojima i priče o mitološkim ličnostima. U toku baroka naročito je razvijeno slikarstvo na platnu. Prisutne su svetlost i senke. Italijan Karaveđo je označio početak nove epohe u slikarstvu. Pre njega slikarstvo je dostiglo savršeno tačno prikazivanje prirode, a Karaveđo je počeo traganje koje je odgovaralo vremenu. Njegove slike prikazuju kršne ljude iz naroda, krčmare i kockare, što otstupa od aristokratije. Svetlost je raspoređena mestimično, a ne ravnomerno, što odgovara duhu epohe. Rubensove slike predstavljaju raskoš ljudskoga tela. Flamanci su stvirili slikarski rod vernog prikazivanja stvarnosti. Ova umetnost slikara uljanim bojama na platnu, u kojoj su istaknuti Rubens i Rembrant, je bujno, dekorativno i puno energije. Rubensov učenik Anthon Van Dajk specijalizirao je portrete i bio veoma uspešan u tome. Rembrant je najveći holandski slikar. Špansko barokno slikarstvo nadahnuto je  karavađovim načinom korišćenja svetlosti. Vrhunac se dostiže u delima     Velaskeza.
 
SKULPTURA                                                                            
Skulptura baroka nema mnogo i nisu značajne. Barokna dela u domenu skulpture namenjena su ukrašavanju, dopunjavanju arhitekturi. Niži zidovi koriste se za postavljanje figura u ujednačenim razmacima. U Austriji i Nemačkoj rađene su ženske figure ‘’Karijatide’’ i muške ‘’Atlanti’’ i sve su spajane sa arhitektonskim delima na mostovima. Tako se skulptura uklapala u građevine. Uz to, barokne skulpture išle su uz grobnice, oltare, spomenike slavnih ličnosti i slično. Skulpture ljudi prikazivane su kao da su u pozorištima . Te skulpture bile su tehnički savršene, kao uhvaćene u pokretu. Ljudska tela bila su mnogo vitkija nego u renesansi. Figure su se uvek prikazivale u pokretu. Dosta dela baroka nalazi se u fontanama i kao ukrasi stepeništa, u galerijama, salama, crkvama, u svakom enterijeru. Tako je barok doživeo svoj trijumf.
 
 
 


PODELITE OVAJ TEKST NA:






2026 © Književna radionica "Kordun"