O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede

Feljton





















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Vesti


PISMO IZ BALTIMORA BOGDANA MIŠČEVIĆA

Bogdan Miščević je jedan od najvećih savremenih srpskih slikara ili bolje reći multimedijalnih umetnika, jer pored slikarstva Bogdan je romanopisac i pesnik. Njegov roman Boje Botičelijevog glasa je fantastčna magičasto realistična ispovest koja zaslužuje da bude čitanka svakog potonjeg umetnika. Ovih dana, Bogdan, kao i svi mi nalazi se u izolaciji od vanjskog sveta zbog zaraze koja se rapidno širi celiom planetom. Bogdan je napisao jedno pismo kojim se obraća svim medijima u Srbiji i njenim građanima, sa željom da nam zajednička očekivanja što ranije postanu stvarnost, a ne predviđanje velikog književnika Džek Londona koji je ovu današnju pošast predvideo još pre 100 godina.


Pismo iz Baltimora


Budući da već dugo godina živim na obali Česepik zaliva, u gradu nazvanom po jednom engleskom lordu Baltimoru, nazivaju ga i Šarmantni grad (Charm city), Baltimor. Bez obzira što taj grad obiluje kriminalom koji ga svrstava među vodeće u ovoj zemlje, osećam se zarobljenim u velikoj zagonetci gde počivaju kosti meni omiljenog pesnika Edgar Alan Poa. Želim vam otkriti tajnu kojom sam trenutno opsednut. Radi se o još jednom velikom piscu iz moje mladosti, čije knjige sam dobijao kao osnovac i odličan đak na mom rodnom Kordunu. Reč je o Džek Londonu.


U to vreme, pred kraj četrdesetih i početkom pedesetih, pored petrolejke obešene o gredu, dok je napolju duvao hladan vetar i svojim udarom lupao promrzla okna susnježicom i budio moju maštu o lepoti dalekog sveta koji želim da upoznam, zgrčen na toplom rolu našeg šporeta čitao sam Petra Kočića, Maksima Gorkog, i Džeka Londona, prevashodno ,,Belog očnjaka” i ,,Glas daljine”, a tek kasnije ,,Martina Idna.” I kada sam završio sa ovim njegovim autobiografskim delom, i shvatio šta znači životna borba za najviši smisao života i žrtva radi lepote, moje najranije opredelenje je palo: želim da budem pjesnik kao i on, i da svojom lirom budim ljudska srca. Tako je u ta davna vremena govorio jedan osnovac.


To sada zvuči staromodno, a i onda, kada sam to glasno rekao pred nastavnicom Vlastom, svi su se u razredu smejali, ni sami ne znajući zbog čega. To sada prepustam i vama, ali ovo što ću vam sada reći, siguran sam da se nećete smejati.


Dakle, posle mnogo, mnogo godina lutajući po svetu u potrazi za tom lepotom, ovde u Baltimoru preda mnom se ponovo pojavi Džek London. Ne onaj iz Glasa Daljine i Belog očnjaka, čak ni njegov Martin Idn, čiju tragičnu, zadnju rečenicu nosim u sebi sve do ovih dana, momenat samouništenja kada skače u vodu, saznanjem sveukupnosti postojanja i momenat kada sve nestaje ,,Kada je sve to saznao, prestao je više da zna.”


Ovde se radi o njegovoj malo poznatoj, postapokaliptičnoj noveli ,The Scarlet Plague”, ”Ljubičastocrvenoj kugi” objavljenoj 1912 godine, u kojoj on opisuje globalnu epidemiju koja će se pojaviti na samom početku 21. veka, po njegovoj zamisli prvo u Kaliforniji, i to u vidu crvene smrti, i početi da se širi dalje, da ugrozi čitavo čovečanstvo.


Tu on, dakle, te daleke 1912 godine u detalje opisuje kugu, tu globalnu epidemiju koja će se pojaviti u obliku COVID-19 i evo, širi se danas posvuda kao lepa šećerlema, lepa kao anđeo Nirvane, i kreće ,,kristalno oštrom linijom besmisla”, iz jednog arhipelaga ludosti u drugi, i širi se oštrom geografskom linijom bez granica, linijom postojanog bola i patnje, da svetu saopšti od koje ludosti su ljudi satkani. A ovaj svet, još iz biluvijalnih vremena do današnjih dana, u kome je doživeo svoju najvišu granicu najsurovijeg varvarizma današnjih političara, bogataša i modernih multimilionera koji upravljaju ovim svetom, ( to je London dobro poznavao), sagrađeni od transupstancije svojih predaka ljudoždera, koji su sumu svojih osećanja, u nezajažljivoj pohlepi za moći, pretvorili u profit, i samo profit po bilo koju cenu.


I dokle su došli ovi današlji ljudožderi koji su od svog Boga Novca i Paklenog Profita stvorili novu supstancu sopstvenog identiteta zvanog-Genom zla - kojima se ostali svet mora klanjati? Do COVID-19 i do urušavanja ove planete, a o čovečanstvu ni reči.


Tako se, dakle, daleko u ovom gradu na obali Časepik zaliva zatekoh, pritisnut senkom jednog ostrašćenog silogizma, pa rekoh da vam se javim da sam još živ, ja izgubljeni subjekt u ovom blatu, daleko od Vas i moje Srbije, a nikad bliži. Jer, evo, ponovo smo tu, uzajamno povezani nevidljivim nitima besmisla, mada jedva dišući istim plućima, mislima i osećajima, ali ipak zajedno.


I mislim se, kako je to moj, iz mladosti voljeni Džek London mogao da sve to predvidi u svojoj ,,Ljubičastocrvenoj kugi”, čiji artikl pročitah 14. Aprila ove 2020 godine, tu okrutnu bolest, tu luciferovsku ARS MAGNU, taj idiotski kodeks neopisivog bola i užasa koji nas spoji, da danas u svojim skloništima zajednički očekujemo Kraj Svega ili - Novorođenje.


Vaš Bogdan Miščević.


PODELITE OVAJ TEKST NA:






2025 © Književna radionica "Kordun"