Suprug, otac, dugogodišnji prosvjetni radnik, u slobodno vrijeme ljubitelj književnosti i slikarstva, volonter i neko ko želi da pomogne mladim ljudima da se ostvare i pripreme za ono što život nosi sa sobom. Sve je to Danijel Mihić.
Piše: Aleksandar Gluvić
Često okarakterisan kao „neuobičajen“ vjeroučitelj, Danijel svojom životnom filozofijom i društvenim radom daje dobar primjer prosvjetnoj, ali i široj zajednici. Jedan je od osnivača Udruženja građana ’Kultura kulturi’ koje radi na poboljšanju položaja kulture u našem društvu, a često organizuje i humanitarne akcije kojima prikuplja pomoć za najugroženije osobe iz svoje sredine. Jednu takvu akciju, za pomoć Grozdi Uldrijan i njenoj porodici, organizuje već godinama. Na ovakav način, Danijel spaja prosvjetni poziv sa društvenokorisnim i aktivističkim djelovanjem.
„Kada sam prije 11 godina krenuo predavati, osjetio sam potrebu da pored posla budem aktivan i na terenu, jer škola je ne samo priča već i djelo. Kao vjeroučitelj prvo sam počeo sa crkvenim horom, uz neformalno udruženje koje je jednom godišnje finansiralo izlete u manastire za djecu. Sve to je trajalo tri godine. Kasnije sam prešao u jednu isto tako neformalnu priču simboličnog naziva ‘Otpisani entuzijasti’. Skupljali smo pomoć za socijalno ugrožene osobe, kao i za udruženja samohranih majki i mentalno oboljelih. Sve to je trajalo nekoliko godina, dok se nije rodila zamisao da se u polju kulture i prosvjete počne malo ozbiljnije i kritikovati i govoriti i raditi. Tako je prije tri godine nastala ideja da se pokrene prvo inicijativa, a kasnije i udruženje građana ‘Kultura kulturi’, što me je obogatilo i postalo moj životni projekat u posljednje tri godine“, govori nam Danijel ističući da je cilj udruženja okupljanje nezavisnih i slobodomislećih prosvjetnih i kulturnih radnika, kao i pružanje pomoći mladim ljudima koji prvi put trebaju izaći na binu, ali i onima koji su već izlagali svoja djela.
Svoje djelovanje zasniva isključivo na volonterizmu, što smatra jedinim načinom društvenog djelovanja gdje pojedinac može zadržati osobnost i slobodu.
„Volonter znači prije svega biti nezavisan. Imamo dosta volonterizma koji je plaćen, što samo sebe isključuje. Malo je istinskih i nezavisnih volontera. Uglavnom potpadaju pod različite ideologije i oblike finansiranja. Moji prijatelji i ja smo volonteri u smislu da sve što radimo, radimo iz svojih džepova i to je jedini način da se bude slobodan u potpunosti“, poručuje Danijel.
Ponosan na svoj prosvjetni poziv, Danijel je do sada je imao više od 2.000 učenika, kako kaže, sa nekoliko stotina njih i danas je u povremenom kontaktu. Svoju profesiju shvata veoma ozbiljno i trudi se da svoje učenike izvede na pravi put.
„Od dječe učim i nastojim djecu da učim. Učim ih da i mimo knjiga imaju drugi pogledi, da na svake argumente imaju kontraargumenti i da uvijek razmišljaju svojom glavom. Biti nastavnik je jako osjetljiva pozicija u društvu. To nije samo ispredavati neke lekcije i ići kući. To je imati odgovornost za tu djecu i nakon završetka njihovog formalnog obrazovanja. Kao prosvjetni radnik osjećam dužnost i potrebu da ponudim alternativu ovom crno-bijelom poimanju svijeta. Ljudska duša je mnogo šira i dublja od tegli u koje se utegljujemo. Imamo problem sa egom i strahom. Imamo problem šta će neko da misli. Mi civilizacijski dosta kaskamo za Evropom i kod nas tek sada treba da dođe prosvjetiteljstvo, odnosno da shvatimo da je u redu biti drugačiji, da je u redu promijeniti mišljenje i saznati nešto novo. Iz mog iskustva, najvažnije je da se čovjek karakterno izgradi do tridesete godine, što sam ja jedva uspio, ali neki ne uspiju ni dosta stariji. Mlađi ljudi ne trebaju gubiti vrijeme, već shvatiti da je najvažnije da se grade intelektualno, duhovno i tjelesno“, savjetuje Danijel uz opasku da se mladi trebaju čuvati poroka, kao i svega onoga što uništava njihov razum.
Prostor BiH posmatra iz istorijske perspektive i njoj vidi krivca za negativne osobine naroda na ovim prostorima, ali ističe vjeru u mlade ljude za koje se nada da će donijeti nova shvatanja i poglede na život.
„Mi smo narod defektnih ličnosti, koje su nesposobne i zato trebamo autoritete i nekoga da nam crta šta da radimo. Mi smo narod sa felerom. Mlađa generacija koja prvenstveno nije imala veze sa ratom može da donese novi dašak u ovaj tamni vilajet. Geografski i istorijski, BiH je posljednja rupa u Evropi. Zašto? Mi smo sve do 20. vijeka bili feudalno društvo, zarobljeni u 13. ili 14. vijeku po shvatanju života. Nakon toga došla je diktatura prve, a zatim i druge Jugoslavije. Nikako čovjek nije mentalno napredovao i gradio se i zato imamo toliku razliku između BiH i Slovenije, na svega 100 kilometara. Generacijama su nas programirali da ćutimo i sklanjamo se, jer će biti veće zlo. Sada kada se granice brišu, kako se svijet otvorio i kada za 10 evra dođete do Berlina, prilika je ljudima da postanu slobodni i misleći. Kvantni skok je saslušati čovjeka koji drugačije misli i ko zna kada će kod nas to biti. To je ta neka slojevitost ličnosti koju mi tek treba da gradimo, a tu se uzdam u mlađe ljude. Mladi nisu istraumirani ratom, nisu podložni manipulacijama, vide kako se živi na drugim mjestima, više i lakše putuju i ne mogu se više tako lako ni ustrašiti ni prevariti“, govori Danijel.
Tajna života leži u zadovoljstvu i poznavanju samog sebe, zato je Danijelova poruka da raširimo krila, pronađemo sebe, ali da usput ne izgubimo poštovanje prema drugima.
„Poštujte svakoga, budite otvoreni za druge i drugačije, ne upadajte u poroke, budite svoji, budite hrabri, vrijedni, tražite sebe, u redu je biti tužan, u redu je nekada se i napiti“, završava Danijel, obraćajući se mladima u kojima vidi budućnost, vjeru i nadu.
Ovaj tekst je kreiran u sklopu projekta “Snaga pozitivne priče”, koji realizuje eTrafika.net, a podržavaju USAID i IOM. Autor ovog teksta je odgovoran za njegov sadržaj i stavovi koji su u njemu izneseni ne odražavaju stavove USAID i IOM.
Izvor: eTrafika.net
