Klinički centar,
hirurška klinika Banja Luka
tu me je pod ruku dovela
moja mala Oljuška
djevojčica od milja mi ruska.
Imala je zrelog
ali posrnulog čovjeka
u tijelu dječaka
kriznih godina,
iza ličnih uspona
i padova,
ljudski je priznati,
u tom trenutku bio sam
i ne baš pristojna
propalica krvava.
Gorštak grize a klošar
iz zabave bije
pravila su kada krv gradom
teče radi atrakcije,
- nisam ja od tog soja
u naručju njenom
pričao sam prije nego
osoblje u bijelom
nazvalo mi je
- dobro veče,
prljave ulice,
dobri naš pjesniče
- dugo te bilo nije!
na šta sam blagodario
i pokazao,
i ovaj put, šta na meni
treba da se šije.
A ona se samo smijala
jer pobogu
koga još sestre
u hirurgiji prepoznaju
- to li si opet naletio
na strah, trepet
i ostalu kompaniju,
- ma ne, vadio sam se,
to nisu oni stari dripci
što im je u šakama
gorio dovoljan plam
s kojima i pivo
danas popiti znam,
nego neki novi
iskvareniji klinci
među kojima nema
pomena vrijednog
skaču, ej...
petnaest na jednog.
Skakala su braća
i flaše o glavu razbijali
dok su se pošteni ljudi
iz istih opijali,
radi dokazivanja,
radi gluposti,
radi svega zbog čega
su mogli da se nose
i da ih je sto,
i zbog čega sam
kasnije mogao
pričati i pričati
- jesi li vidjela ti to
moja mala Oljuška,
gdje nas natjeraše
da se volimo.
Slijepac je onaj koji ljubi
a meni svakako
poluzatvoreno oko,
prilazi mi
usnama polako
dok me spušta na stolicu
u znanoj čekaonici,
- ima tu i hitnijih
slučajeva od nas,
govorim prisutnim
pacijentima
- mi smo samo
prolaznici
čiji su koraci
ljubavnog stiha poj,
i razmišljam
da li me uopšte čuju
jer sve što je zanimljivo
bilo je na njoj.
- Moje riječi su
mrtva slova na papiru,
poezija je već
svaki detalj na tebi,
tek onda kada
ti izmame osmijeh
dozvoljavaš im da žive,
da hodaju među ljudima
i prkose vječnosti, to joj rekoh tada
i zatreskah se
k'o balavac
suludo i do
nedorčenosti.
Ja nisam poznavao takve
prije Oljuške,
državni tron na
takmičenjima iz matematike
osvajala je ta djevuška,
mali ekspert za zadatke.
Koincidencije radi,
ja sam u školi obnavljao
neću reći da je
ljubav jednačina
ali sam je sve do tad
uzalud rješavao.
Čisto radi poređenja
Afrodita je iz morske pjene
a muze su Zevsove kćeri
- znao sam odmah da nisu kao ti,
prirodni dolazak
ljubavi na ovaj svijet
desio se na dan tvoga rođenja,
šapnuh joj siguran
tada kada se smijala
i sijala kao nijedna druga
osmijehom koji liječi
i ne umije da se ruga...
stoga mi se lako bilo kleti
- braniću te
stihovima, rukama,
