Tek prve zrake. Stižem sa majkom.
Koliko ljudi! Žarka im lica.
Slavski se romor pod nebo diže.
Rastem. Zajedno sa mnom Gračanica.
Mi ruku ruci. Krst se cjeliva.
Svetačka ruka njišući sije
miris tamjana brazdama njiva.
Zlo kleca. Bježi. Dugo se krije
u crne šume bez konjanika.
Sjećam se sebe... U meni danas
nigdje ni traga dječačkog lika.
Manastir zvonom zajeca za nas
kao kad čoban stado doziva
širom nebeskih i zemnih njiva.
