 | Jelica Crnogorčević | |
| |
detalj slike: antistresvodic.rs
Sjećanja koja ne blijede
Moje ruke na tvom vratu,
tvoje usne na mojim usnama,
dok klizi vreme.
Stapamo se, pogled u pogled,
misao u misao, telo u telo,
sada smo jedno.
Kažeš:
„Dodir tvog tijela
ugradio bih u ona sjećanja
koja ne blijede.
Pokrete kukova imitirao bih
svaki put kad plešem negdje
u različitim ritmovima,
sporim i brzim,
strasnim i nježnim.
Miris tvog tijela
sačuvao bih u nozdrvama
i ponio ga sa sobom,
dok te ne osjetim ponovo.“
Prepliću se ruke, zapliću se reči,
sudaraju svetovi, gore vasione
od naše toplote, od strasti i ljubavi.
Ništa ne postoji osim nas dvoje,
van svih vremena, izvan svih granica.
I ništa nam, ljubavi, ne može niko
kad želimo se, mi, ovoliko.
