|
|
ODAKLE DOLAZIMO, KUDA IDEMO? | Ratko Božović | |
| |
detalj slike: pixabay.com
Recenzija uvaženog profesora Ratka Božovića za novu knjigu Ramiza Hadžibegovića, SKUPLjENO OD ZABORAVA,
ODAKLE DOLAZIMO, KUDA IDEMO?
Ažurni kritičari i radoznali čitaoci, koji su bili u prilici da se sretnu sa knjigom eseja Blisko kraju Ramiza Hadžibegovića, dočekaće s radošću i njegovo novo djelo jer je ono suštinski nastavak njegovog dosadašnjeg uspješnog istraživanja našeg tradicionalnog nasleđa. U njemu je vidljivo autorovo misaono umijeće da sa relevantnim saznanjima, individualnom proživljenošću, bljeskom meditacija i stilskom ljepotom oblikuje antropološko, filozofsko, etičko i estetičko kazivanje o vrijednostima običaja, rituala i manifestacija svakodnevnog života naših predaka i njihovog pogleda na svijet. Nekad ustaljeni stil življenja i vremešna ljestvica vrijednosti u velikoj mjeri su danas na isteku a već ih prati zaborav. Na to ne pristaje autor ovog dragocjenog brevijara. Njemu je neprihvatljiva njihova smrtnost, nestajanje bez ostatka, jer je blizak uvjerenju - kad prestanemo da vrednujemo svoje iskonske vrijednosti prestajemo da cijenimo sebe i djelotvornost naše čovječnosti. Bez toga iskustva, nećemo znati ni ko smo ni odakle stižemo. Što je najgore, nećemo moći ostati u sebi, ni izaći iz sebe. Ako se ne shvati šta je bilo unazad, teško će se shvatiti šta će da se dešava i unaprijed. I kad je tradicija, kao danas, poljuljana u svojim temeljima, bilo bi lakomisleno povjerovati da je potpuno prevaziđena, da je zanemarljiva po onome što je u njoj bilo mudro, dobro i lijepo, da ne govorimo o njenim nesvjesnim i arhetipskim slojevima. Zbog silovitog ubzanja i strukturalnih promjena savremene civilizacije, nijedna ranija epoha nije manje znala šta je bila njena prošlost. Stoga imati takvu moć pamćenja i takvu analitičnost u odnosu na tradiciju, kao što je ima autor ove knjige, navodi me na pomisao da je on, uslovno govoreći, stigao do vlastite definicije tradicionalnih vrijednosti. Teško je reći šta mu je bilo od veće pomoći: pojmovna ili intimna saznanja, diskurzivni ili emotivni uticaji. Pouzdana istraživanja, doživljaji i sjećanja, kao nataložena individualna iskustva, propuštena su kroz divna stanja osjećajnosti i ne malo nostalgije. To autoru nije smetalo da pokaže, kao lucidni analitičar, da u tradiciji kojom se bavi nije bilo sve dobro i prikladno, ali i više od toga, da nije bilo ni sve loše i sporno.
Kad se završi čitanje ovog dragocjenog spisa, priziva se opaska Lorensa Darela: Jedno bitno pitanje cvili i jeca li jeca, duže od ostalih: odakle dolazimo, kuda idemo? Realizovano esejističkim fragmentima, u djelu Ramiza Hadžibegovića vidljivo je nastojanje da se „pokrije“ cjelina i bitnost svijeta tradicije i ostvari njeno prevrednovanje. Ono pripada onim tvorevinama koje su i poslednja odbrana tog svijeta i njegovog dostojanstva.
Prof. Ratko Božović
|