O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede















Istorija
Nauka
Tradicija







Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Riznica


ATRAKTIVNI PARKOVI KANADE 1

Simo Jelača
detalj slike: KRK Art dizajn


ATRAKTIVNI PARKOVI KANADE 1


Dr SIMO JELAČA



ALGONKIN PARK


Nacionalni park Algonkin se nalazi između zaliva Georgien i reke Otave, u centralnom Ontariju. Za kampovanje je najbolje boraviti u parku u letnjim mesecima, a uživati u jesenjim bojama krajem septembra i sredinom oktobra.
Najveći značaj parka Algonkin je u njegovom ogromnom prostranstvu. Park obiluje stenovitim grebenima i hiljadama jezera. Jedini način da istražite ogromno prostranstvo ovog parka je da se vozite kanuom ili idete peške. Do parka se dolazi putem broj 60. Posebno je uživanje u kampovanju u jednom od osam kampova, šetnji jednom od 14 staza i učešću u bogatim programima. Prirodno nasleđe je obrazovanje o prirodnim resursima i lepoti parka. Za posetioce parka Algonkin postoji izuzetan Art centar za posetioce. Muzej drvoseča, koji već više od 75 godina, svakog četvrtka u avgustu, nudi „Javni vučji urlik”, veoma je atraktivan program o ekologiji. U jezerima je odlično pecanje pastrmke, posebno u maju. Postoje i mogućnosti da vidite jelene i losove duž autoputa 60, jer ih posle zime privlači put. U proleće postoje i izuzetne mogućnosti za posmatranje ptica u parku tokom prolećnih seoba.
Bez obzira na to kako posetilac organizuje boravak u parku, najbolje je provesti dan istražujući park Algonkin uz vožnju kanuom, što je najbolji način za uživanje. Ovaj program je odličan izbor za one koji nemaju vremena da ostanu duže ili se možda ne osećaju potpuno spremni da provedu noć u šumi. Treba imati na umu da se ne može na izlet kanuom bez pojasa za spasavanje života, korisnih saveta i sugestija instruktora. Najbolji način je da dođete u "Algonkin" na dugodnevni izlet kanuom. Algonkin Park je područje od skoro 8.000 kvadratnih kilometara fenomenalne prirodne pustinje, preko 2.000 kilometara kanu puteva i stotine kilometara planinarskih staza. Park Algonkin se ne može u potpunosti videti za samo jedan dan. Za pravo i potpuno upoznavanje parka potrebno je mnogo dana, a možda i cele godine. Domaćini parka nude iznajmljivanje kanua sa svom potrebnom opremom i kanu stazama. Postoje mogućnosti za pecanje i istovremeno učenje dece kako se to radi. Boravak u parku Algonkin je zaista prijatan u divljini. Nema dovoljno odgovarajućih reči kojim rečnikom koji bi mogao u potpunosti da se opiše sva lepota parka Algonkin.










KANADSKA PRERIJA


Kanadska prerija je ravničarski predeo u provincijama Alberta, Saskačevan i Manitoba. Područje prerije se obično odnosi na neku vrstu travnjaka. Međutim, „Prerija“ može da važi i za sve ravnice u regionu Kanade, za razliku od Stenovitih planina i nastavka Velikih ravnica u Sjedinjenim Državama.
Prerija u zapadnoj Kanadi je delimično prekrivena pašnjacima. Takođe obuhvata delove na severoistoku Britiš Kolumbije, iako ova provincija nije uključena u region prerije u političkom smislu. Prema klimatskoj klasifikaciji, kanadska prerija uglavnom ima suvu klimu, sa oko 300 do 380 mm godišnje padavina u polusušnim oblastima, odnosno 410 do 510 mm u kontinentalnom regionu. Manitoba je uglavnom najhladnija i najmoćnija od tri provincije.
Prerija ima oko 6.000 kvadratnih kilometara ravnice sa centrom u dolini Crvene reke (Red River) u Manitobi. Prerijska ravnica se proteže od Kanade na jug do Teksasa. Na raširenim delovima prerije u južnom Saskačevanu i jugoistočnoj Alberti se napasa mnoga stoka. Zone oko gradova, istočno od Kalgarija, takođe su veoma suve. U jednoj prosečnoj godini, južni Saskačevan ima oko 300-510 mm padavina, uglavnom između aprila i juna. Mraz od oktobra do aprila (a ponekad čak i početkom maja) ograničava sezonu rasta pojedinih useva. Srednji delovi Alberte i Saskačevana su vlažniji od juga i imaju bolje poljoprivredno zemljište. Područja oko Edmontona i Saskatuna su posebno važna, kao i plodno tlo. Međutim, dalje na severu, oblast postaje previše hladna za većinu poljoprivrednih useva, osim za divlje sorte pirinča i ovsa. Inače dominiraju šume.




Prema popisu iz 2011. godine, kanadska Prerija imala je 5.886.906 stanovnika, od čega 3.645.257 u Alberti, 1.208.268 u Manitobi i 1.033.381 u Saskačevanu. Ove tri provincije imaju ukupnu površinu od 1.780.650,6 km², koja se sastoji od 640.081,87 km² u Alberti, prerije se zasniva na preradi poljoprivrednih kultura (pšenica, ječam, uljana repica, ovas) i proizvoda od stoke (goveda, ovce, svinje i živina). Pored toga, prirodni resursi naftnog peska (Fort MkMuri, Alberta) i drugi oblici proizvodnje nafte takođe se mogu naći u ravnicama. Sekundarna industrija se sastoji od prerade nafte i drugih poljoprivrednih proizvoda.
Dok putujete transkanadskim autoputem, br. 1, postoje ravnice sa bezbroj farmi od više od hiljadu hektara pšenice, koje se lagano ljuljaju na povetarcu, ili ogromne livade sa velikim stočnim fondom.
Glacijalni period ostavio je trag u preriji, topeći glečere. Ove naslage su sada plodne ravnice koje u velikoj meri definišu kanadsku žitnicu. U ovom regionu takođe ima dosta gasa i nafte.
Skoro 95% površine prerije je pretvoreno u poljoprivredno zemljište. Drveće i žbunje najčešće se nalaze u istočnom regionu. Od drveća u preriji su bela i crna smrča, četinari, breza, vrba, bor, jaspis, balzam od topole. Pored žitarica, tu je još nekoliko biljaka, žuti kaktus, bodljikava kruška, alkalna trava, divlji ječam, ovsena trava, jasika, trava i žuti pasulj. Od životinja, veliki mesožderi u preriji su crni medved. Veliki biljojedi uključuju antilope, jelene i lososa. Male zveri uključuju kojote, jazavce i lisice. Neke od ptica grabljivica su jastrebovi, sove i lisice. Ribe u prerijskim rekama su štuka i šaran. Uprkos ogromnoj količini zemlje u poljoprivredi, poljoprivrednici čine manje od 10% od četiri miliona ljudi, a 80% te populacije živi u urbanim sredinama.
U dalekoj prošlosti, milioni bivola živeli su u Preriji. Indijanci su ih ubijali da bi preživeli, koristeći meso za hranu, a kožu za izradu odeće i obuće. Kada je beli čovek zauzeo teritorije, Prerija je skoro potpuno uništena zbog lova za trgovinu kožom.



NACIONALNI PARK BENF




Turistički san mnogih kanadskih Stenovitih planina je Nacionalni park Benf, 90 minuta vožnje zapadno od Kalgarija. Osnovan je 1883. godine, nakon čega su otkrivene termomineralne vode, a 1885. postao je prvi nacionalni park Kanade. Danas je Benf svetska baština.
Ovaj nacionalni park leži u srcu veličanstvene provincije Alberta i centralna je tačka Kanade, kao njen najlepši pejzaž. Tirkizno zelena jezera, snežni vrhovi i glečeri su lako dostupni u ovom zadivljujućem parku. Dragulj parka je Jezero Luis, gde zelene vode odražavaju okolne planine i posetioci mogu lako da prošetaju njegovim obalama. Zaleđeni planinski vrhovi, koji se protežu od jezera Luis do Jaspera, su nezaboravni. Na južnom kraju parka nalazi se prelep mali grad Benf, koji nudi sve vrste smeštaja, kupovine i restorana.
Zimi je Benf i odličan zimski sportski centar, skijalište „Sunčano selo“, najistaknutija kanadska skijaška destinacija.
Smešten u srcu parka Benf i zaseoci u njegovoj blizini nude sve vrste usluga i prava su mesta za avanturu. Tokom leta se postavljaju kampovi, odakle posetioci mogu da istražuju staze duge 2560 kilometara, sa jelenima, lososom i medvedima.
Okružen visokim planinskim vrhovima, veličanstvenim glečerom Viktorija i bujnim smaragdnim jezerom Luis nalazi se hotel Šato, koji je i svetska baština Uneska, a prepoznat je po progresivnom očuvanju životne sredine i odgovornom turizmu. Jezero Luis je kanadski „Dijamant u pustinji“ i „Prestonica planinarenja u Kanadi“. Ovo područje nudi ogromnu raznolikost za rekreativne mogućnosti i razgledanje. Jezero Luis je mesto jednog od najboljih skijališta u Severnoj Americi. Region obiluje spektakularnim pejzažima, od glečera do vodopada.
Jezero Moreijn je glacijalno jezero u Nacionalnom parku Benf, 14 kilometara ispred jezera Luis. Nalazi se u dolini Deset vrhova, na visini od oko 1.885 metara. Jezero ima površinu od 0,5 kvadratnih kilometara.
Jezero se, kao glacijalno, potpuno otopljava tek sredinom juna. Kada se otopi led, jezero odražava posebnu nijansu plave boje. Plava je zbog prelamanja svetlosti sa snegom prekrivenim u jezeru Morain.
Među svim prirodnim lepotama Kanade našlo se i mesto gde su Kanađani dali ime slavnom srpskom vojskovođi iz Prvog svetskog rata vojvodi Radomiru Putniku. Od poštovanja prema heroju koji je uz velike gubitke u vanrednom komandovanju uspeo da pobedi vrhovnu silu Austrougarske monarhije i time srpsko ime stavi na stranice svetske istorije. Ova planina Vojvode Radomira Putnika nalazi se severno od Tri Ajl Krika i zapadno od reke Kananaskis. Planina Putnik se nalazi nedaleko od grada Kalgarija.
Kanađani su u okolini provincije Alberte dali ime „Putnik“, u znak sećanja na načelnika Vrhovne komande srpske vojske (1912-1916) i prvog srpskog vojskovođu Radomira Putnika (1847-1917). Ova planina je deo venca Stenovitih planina između kanadskih provincija Alberta i Britanska Kolumbija u planinskom lancu Kananaskis i visoka je 2.940 metara. Reči "Planina Putnik" nazvana je u znak večnog sećanja na muškarce i žene iz savezničkih oružanih snaga u Srbiji i njihovog vođu, vojvode Radomira Putnika (1847-1917). Srbija je tokom Prvog svetskog rata (1914-1918) izgubila četvrtinu stanovništva, kako pripadnika vojske, tako i civila. Ova žrtva je bila deo kanadskih i savezničkih borbi u Evropi protiv tri imperije u cilju zaštite ljudskih prava i ljudskih sloboda”


.






PODELITE OVAJ TEKST NA:






2025 © Književna radionica "Kordun"