O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede

Feljton





















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Vesti


BRANISLAV NUŠIĆ U PRIČAMA

detalj slike: Zoran Tovirac, „Branislav Nušić kao novinar”

U godini u kojoj se obeležava devet decenija od nastanka drame „Gospođa ministarka” i 75 godina od pojavljivanja „Retorike” Branislava Nušića, objavljeno je reizdanje „Nušić u pričama” Milivoja Mime Predića (1885–1957), koji je bio sinovac slikara Uroša Predića i zet Branislava Nušića.

Predić je završio Trgovačku akademiju u Drezdenu i radio kao profesor Trgovačke škole u Beogradu. Pisac je dela: „Golgota” (nagrađeno 1907. Kraljevom nagradom), „Snovi”, „Zaboravljeni dug”, „Pukovnik Jelić”. Oženio se piščevom ćerkom Margitom Gitom Nušić u manastiru Gračanica, uoči povlačenja srpske vojske pred austrougarskim osvajačem. Margita i Milivoj uspeli su da se preko Kosova, Cetinja i Drača prebace na Krf, a potom u Bari. Pošto je govorio francuski, italijanski i nemački, postavljen je za vojnog atašea u Bariju kako bi pomogao u transportovanju ranjenih srpskih vojnika. Od 1916. bio je ratni dopisnik sa Solunskog fronta. Sa suprugom je osnovao Povlašćeno pozorište za decu „Roda” u Beogradu. Knjigu „Nušić u pričama” izdao je 1937. godine.

Milivoj Predić je bio u Nušićevoj blizini i 20 godina je beležio doživljaje iz piščevog života. Njegov sin Ivan Predić, prevodilac, naglašava da mu je drago što delo njegovog oca ponovo dobija na značaju.

Pogovor u knjizi napisao je prof. dr Raško V. Jovanović, koji ističe da je Predićeva humoristička proza dokument prvog reda, i to ne samo o velikom stvaraocu kakav je bio Nušić već i o društvenim zbivanjima u Srbiji krajem 19. veka i početkom 20. veka.

– U priči „Neizlečivi obožavalac pozorišta” reč je o tome kako je kralj Aleksandar Obrenović pozvao Branislava Nušića i ponudio mu mesto načelnika Topličkog okruga, a Nušić je odgovorio kako nije sposoban za taj položaj. Kralj je rekao: „Bili ste konzul u Prištini, dobro poznajete pogranične odnose. U tome su okrugu ljudi vrlo pitomi, a vi ćete vršiti svoju dužnost bolje nego iko drugi.” Nušić je rekao: „Ali može slučajno za moga načelnikovanja pasti kakva pozorišna trupa. I recimo napadnu Arnauti. Pojure svi da traže načelnika, a ja se zavukao i sedim na kakvoj pozorišnoj probi.” Kralj je odustao od svog plana i zadržao Nušića na večeri ‒ navodi Raško V. Jovanović.

Podseća i da je Nušić s porodicom iz Skoplja, gde je bio na čelu tamošnjeg narodnog pozorišta, prešao u Prištinu i odatle se povlačio u Prizren, Peć, Andrijevicu, Bar i Ulcinj, da bi poslednjim sanitetskim brodom „Čad” dospeo u Francusku, u Marselj, o čemu Predić piše u priči „Emigracija”.

‒ Predić je pisao verno poput srednjovekovnih letopisaca, tako da se i danas ova proza čita bez daha kao svedočanstvo o piscu koji je u Velikom ratu izgubio jedinoga sina, ali nije duhom pokleknuo. Po završetku rata to je i dokazao napisavši za pozorište svoja najbolja ostvarenja, koja su svrstana u vrhove dramske književnosti – naveo je Jovanović.

Izvor: Politika


PODELITE OVAJ TEKST NA:






2025 © Književna radionica "Kordun"