detalj slike: KRK Art dizajn

Oluja u jednoj koloni (Denacifikacija na obzoru…)

 

Nikola Kobac, Banja Luka, augusta 2022.

Izbjeglica u prolazu!

Nastupaju dani plakanja, dolaze nemiri i sjećanja, nas, izbjeglica. Nekadašnje građane Hrvatske još uvijek vode na lancu stvarnosti. Zavezani tapšemo, slobodni se sramimo!

Umjesto nas laju – odabrani. Sve kolone koje su napustile „Srpski svet“, od 5-10. 8. 1995. i savladale rijeku Unu, Savu, Drinu i Dunava u četvrtak 4. avgusta ljeta ovog, gospodnjeg, 2022. sresti će se u Novom Sadu. U Srpskoj Vojvodini. Tek poneki krajišnik, ako je zabasao, ili ostao u Hrvatskoj krenuće putem za Knin. Isto mu se hvata. Na oba mjesta tog dana se obilježavaju obilježeni.

Ne idem nikud!

Neću slušati govornike, poruke znam napamet. Iste su posljednjih 26 godina.

Od danas ne čekam nikog, idem tamo kud ja hoću! Pod miškom mi „Memorandum SANU“, na leđima „Bespuća povijesne zbiljnosti“, u torbi mi „Načertanija“ Ilije Garašanina, za svaki slučaj, ako me pamćenje napusti. (U unutrašnjem džepu Manifest Komunističke partije). Moram da stignem na vrijeme. Ne mogu dozvoliti da mi izmakne „Srpski svet“ već kad mi je život izmakao, kada sam ga u ništa proćerdao. Žurim, preskačem svijet živih i mudrih. Ne znam gdje su živi, znam gdje su mrtvi. Tamo Srba najviše ima. Taj nam „svijet“ neće izmaći, i kad bez svega drugog ostanemo.

Mnogo sam se naljutio. Na koga bi drugog nego na Hrvate, oni su uvijek tu, na hrvatske intelektualce, pobornike jugoslovenske ideje. Na grupu okupljenu oko „Ilirskog pokreta“. Zašto su Srbi ovoj ideji nasjeli, zašto su pali pod uticaj Katoličke crkve i Komunističke partije? Da li nam je ta ideja podmetnuta, ko meni Republika Srpska Krajina? A sve je tako, te 1990. godine lijepo izgledalo. Svi smo išli u jednom smjeru, pod jednom parolom – „svi Srbi u jednoj državi“ pa makar se ne zvala Jugoslavija.

Štrosmajeru, stidi se! I Gavrilo Princip, taj patnik kome je politika u ruke stavila pištolj, kriv je za nastajanje Jugoslavije.

Živio Berlinski kongres, živjelo riješeno „srpsko pitanje“!

Mlađi naraštaji, srpski političari i umni ljudi su čekali vrijeme u kome je sazrela svijest o srpskom jedinstvu na Srpskim zemljama u jedan, zajednički prostor. To što su moji Kordunaši i Krajišnici kao eksperiment mnogo godina ranije propali, ko te pita? Eksperimenti ne uspiju uvijek! Edison da nije pogriješio Tesla bi manje poznat bio!

Oprostite braćo Srbi, znam, dugo ste na dobrotu izvirivali. Ne zamjerite, tek posljednjih mjeseci, kada su srpske elite shvatile da jedino budućnost imaju jake i velike države, krenuše u formiranje Srpskog sveta! Radujmo se, eto Srbija se mijenja, ekonomija raste, kultura više ne čeka na granici starog i novog poretka, na sve strane se rasplinula… imamo vojsku sposobnu da Srbe (od)brani tamo gdje ih više nema, tamo gdje ih nema ko da zaštiti!

Evo nas opet u Evropi! Direktno iz Novog Sada. Konačno. Zamijena igrača? Engleska napustila Evropsko i vratila se svome carstvu. Sa sobom odnijela Londonski ugovor iz 1915. godine? Dolazimo mi – Srbi sa našim Ugovorima i našim pitanjima!

Kud baš sad da krenemo, kad su nas 1995. godine iz Evrope istjerali. Zar cijelog života da idemo u unazad?

Na obzorju ništa novo! Miloš Obilić se umorio, a Vuk Branković u Bosnu preselio! Zemlja se na gradi sa bježanijama, život sa mrtvima, istina sa lažima… sve se promijenilo, samo blještavilo pozornice ostalo isto. Granično kamenje na novoj poziciji.

Denacifikacija u punom jeku – oslobađamo se vlastite pameti!

*Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uređivačku politiku bilo kog medija.

PODELITE OVAJ TEKST NA: